Čovječanstvo se danas suočava sa brojnim problemima. Ali, u poslednje vrijeme građani širom svijeta odlučuju da se uhvate u koštac sa jednim od potcijenjenih problema na lokalnom nivou, a koji su im zajednički – rupe na ulicama.
U moru socijalnih i ekonomskih pitanja, pojedinci iz različitih država svijeta odlučuju da preuzmu na sebe makar one koje mogu sami da riješe. Naime, nezadovoljni oronulom infrastrukturom ali i nemarom gradskih vlasti, ovi „ulični heroji“ uzimaju stvar u svoje ruke. Doslovce.
Tako je Majk Defacio, Kanađanin iz grada Sent Džon, na svoju ruku pokušao da popuni rupe na ulicama jer „nije mogao više da ih gleda“. Samoinicijativno je donio šljunak i počeo da ih „popravlja“. Međutim, kako mu ovo nije specijalnost, Majk je rupe prepunio, pa je višak šljunka postao prepreka na putu zbog koje su njegovi sugrađani, navodno, pozvali policiju. Majk Defacio bi zbog ovog postupka mogao biti primoran da plati novčanu kaznu.
U ovoj misiji, Defacio nije sam. Njegove „kolege“ iz Portlanda su nešto organizovanije, a i nazivaju se anarhistima. Svoju akciju nazvali su Portland Anarchists Road Care (briga o putevima portlandskih anarhista). Uglavnom anonimni i sa maskama na glavi, portlandski anarhisti kažu da je dio motivacije iza ove akcije i namjera da dokažu da anarhisti nisu samo vandali, već i da je dio njihove misije koristan za zajednicu.
U istom gradu, neki građani su se odlučili za kreativniji, pasivno agresivni stil borbe protiv uličnih rupa. Pejdž Brejthart je, zajedno sa prijateljem, rupe ispunila ni manje ni više nego – cvijećem.
Da ne bude zabune, ovaj „trend“ u društvenoj odgovornosti nije svojstven samo zapadnom svijetu. Brigu o ulicama vode i Indijci. Irfan Maččivala i Muštak Ansari su u svom gradu Mumbaju takođe odlučili da sami „zakrpe“ ulice.
Ova djela možda neće promijeniti svijet, ali svakako služe kao primjer društvene odgovornosti koji, makar na najnižem nivou, pravi razliku. Ali i inspiriše. Dobro je znati da još uvijek postoje ljudi koji ne čekaju da im probleme riješi neko drugi. Ako mogu Kanađani, Amerikanci i Indijci, zašto ne bi mogli i mi?
Oregon Live/Huffington Post/ANI
