Portal Kombinat je krajem prošle godine, prije stupanja na snagu programa ,,Evropa sad!“, ispitivao stanje stvari u ugostiteljskoj branši, sprovodeći anketu na ovu temu koju je ispunilo više od 70 ispitanika, a rezultati iste govore o jednoj veoma tužnoj strani ovog, vrlo čestog zanimanja.
Tacna, kafemat i kecelja su sastavni dio radnog dana velikog broja ljudi. Uspon turizma na pijedestal glavne privredne grane u poslednjih dvije decenije je doveo do svojevrsne ekspanzije ugostiteljskih objekata, a samim tim i do povećanja broja ljudi koji od konobarskog ili šankerskog posla zarađuju za život, ali i ljudi koji su ovaj posao radili onako usputno – dok ,,ne iskoči nešto bolje“, tokom studija, samo sezonski ili da zamijene nekog.
Takođe, u sociologiji crnogorskog naroda, kafana, kafić ili restoran imaju veoma bitnu ulogu – tu se dogovaraju poslovi, organizuju slavlja, ubija vrijeme, opušta od napornog radnog dana i još mnogo toga. Veliki broj stanovnika Crne Gore ima onu svoju kafanu gdje ga poznaju i ,,znaju tačno kakvu kafu pije, sa koliko pjene voli pivo“ i sl.
Ipak, iako je kafana toliko bitna u životima stanovnika Crne Gore, a konobarski posao radi veliki udio tog stanovništva, radnička prava nisu obilježje istog. Pritom, kad kažemo prava, ne mislimo na povlastice, već samo na ona ,,obavezna” prava koja zakon propisuje.
Na portalu Kombinat su krajem prošle godine, prije stupanja na snagu programa ,,Evropa sad!“, ispitivali stanje stvari u ugostiteljskoj branši, sprovodeći anketu na ovu temu koju je ispunilo više od 70 ispitanika, a rezultati iste govore o jednoj veoma tužnoj strani ovog, vrlo čestog zanimanja.
Kada je u pitanju radno iskustvo, od ukupnog broja ispitanika, 9.5% njih je radilo samo u jednom ugostiteljskom objektu, 44.6% je sticalo radno iskustvo u dva ili tri objekta, dok je 45.9% ispitanika radilo kod četiri ili više poslodavaca.
Ovakva slika može sugerisati na nestalnost ovog tržišta i neizvjesnost radnog odnosa. Podaci da je najveći broj ugostiteljskih radnika promijenio četiri ili više poslodavaca ukazuje nam da ugostiteljski radnici spadaju u kategoriju prekarijata.
Novac ,,na banku” ili ispod stola
Jedan od problema sa kojim se susrijeću konobari jeste osiguranje na minimalnu platu ili nikakvo osiguravanje i primanje plate ,,na ruke”, pa je tako na pitanje ,,Da li ste prilikom rada u ugostiteljskom objektu/ima platu primali na ruke ili preko banke” samo 4.1% ispitanika odgovorilo da je uvijek primalo puni iznos preko banke, dok je 1.4% njih potvrdilo da je u većini slučajeva u kojim je uspostavljen radni odnos primalo zaradu preko banke.
Što se tiče primanja novca dijelom preko banke, a dijelom na ruke, 24.3% ispitanika je odgovorilo da je uvijek primalo na taj način, a 6.8% ispitanih je imalo to iskustvo u većini slučajeva.
A što se tiče dobijanja zarađenog novca direktno na ruke, 27% ispitanih je navelo da su u većini slučajeva komplet zarade primali na ruke, dok je 36.5% ispitanih potvrdilo da je uvijek komplet zarade primalo na ruke
Podsjećamo, poslodavci su davanjem plate ,,na ruke” izbjegavali plaćanje poreza, doprinosa i osiguranja za radnika.
Fiktivni ugovori
Čest način zataškavanja neprijavljenog radnika je tzv. fiktivni ugovor, tj. ugovor koji je potpisan, ali nije predat ni jednoj nadležnoj instituciji, već se u slučaju dolaska inspekcije u ugostiteljski objekat pokazuje uz obećanje da će biti predat prvog sledećeg radnog dana.
Na pitanje ,,Da li ste ikada imali tzv. fiktivni ugovor, ugovor koji je potpisan, ali nije predat nadležnoj instituciji?” 30.1% je odgovorilo da je u većini ugostiteljskih objekata imalo potpisan fiktivni ugovor, a 4.1% da je u svim ugostiteljskim objektima i radnim angažmanima imalo potpisan fiktivni ugovor. Ovo govori da je više od 50% ispitanika barem jednom imalo potpisan tzv. fiktivni ugovor.
Radni sati na nedeljnom nivou
Rad od preko 40 sati nedjeljno je takođe vrlo česta pojava i nevolja sa kojom se suočavaju zaposleni u ugostiteljstvu, pa je tako na pitanje ,,Da li je prilikom rada u ugostiteljskom objektu vaše radno vrijeme bilo duže od 40 sati nedeljno”, samo 10.8% ispitanika je odgovorilo da u svim ugostiteljskim objektima u kojima je radio/la, radno vrijeme nije bilo duže od 40 sati nedeljno.
Nadalje, 9.5% ispitanih se izjasnilo da u većini ugostiteljskih objekata u kojima su radili, radno vrijeme nije bilo duže od 40 sati nedeljno.
Međutim, kada je prekoračenje ovog fonda radnih sati u pitanju, 29.7% anketiranih je odgovorilo da je u većini ugostiteljskih objekata u kojima je radio/la, radno vrijeme bilo duže od 40 sati nedeljno.
Na koncu, za čak 50% ispitanih je u svim ugostiteljskim objektima u kojim je radio/la radno vrijeme bilo duže od 40 sati nedeljno.
Podsjećamo, Član 61, Zakona o radu, stav (1) glasi: ,,Puno radno vrijeme iznosi 40 časova u radnoj sedmici, ako ovim zakonom nije drugačije određeno”. Ipak, ovaj dio koji kaže da ,,ukoliko nije drugačije određeno” se odnosi na tzv. ,,preraspoređeno radno vrijeme”, a ova preraspodjela se vrši kada, po članu 68, stavu (1) Zakona o radu ,,to zahtijeva priroda djelatnosti, organizacija rada, bolje korišćenje sredstava rada, racionalnijeg korišćenja vremena I izvršenje određenih poslova u utvrđenim rokovima”.
Po stavu (3) ovog člana Zakona, ova preraspodjela ne smije da traje duže od šest mjeseci u toku kalendarske godine, izuzev u slučajevima kada to predviđa kolektivni ugovor, ali uz obezbijeđene mjere zaštite zdravlja na radu, u skladu sa zakonom. Po stavu (6) ova preraspodjela može da traje najduže 54 sata sedmično, a 60 na sezonskim poslovima jer isti traju samo određen vremenski period.
Rad za vrijeme praznika
Javnost je imala priliku da uoči novogodišnjih i vjerskih praznika prati na društvenim mrežama sve više reklama za doček Nove Godine u hotelskim i ugostiteljskim objektima (uprkos opasnosti od epidemije COVID-a). Dok su mnogi građani dobili slobodne dane i iskoristili ih da proslave praznike, veliki broj konobara morao je da radi za vrijeme praznika.
S tim u vezi, na pitanje ,,Da li ste ikada radili u ugostiteljskom objektu za vrijeme praznika” 10.8% ispitanika je odgovorilo da nikad nije radio/la za vrijeme praznika; 40.5% da je u većini ugostiteljskih objekata radio/la za vrijeme praznika, a 45.9% da je u svim ugostiteljskim objektima i radnim angažmanima radio/la za vrijeme praznika.
Ipak, iako zakon kaže da rad za praznike radnik mora biti dodatno plaćen, samo je 2.7% ispitanika odgovorilo da u svim ugostiteljskim objektima u kojima su radili, ispoštovana njihova zarada.
Sa druge strane, 25.7% konobara se izjasnilo da u većini ugostiteljskih objekata u kojima su radili, nisu bili dodatno plaćeni, a 51.4% da u svim ugostiteljskim objektima u kojima su radili, za rad za praznike nisu bili dodatno plaćeni.
Podsjećamo, po članu 89, stavu (2) radnik ,,ima pravo na uvećanje zarade u skladu sa kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu”, a takođe član 98 predviđa uvećanje osnovne zarade po osnovu rada za vrijeme državnog ili vjerskog praznika
Noćni rad i zaštita zdravlja
Jedna od ,,mračnih strana” ovog posla je i tzv. noćni rad. Pod noćnim radom, zakon prepoznaje svaki oblik rada koji se obavlja u vremenu od 22:00 časa do 06:00 časova narednog dana.
Iako se po članu 98, stavu (2) osnovna zarada uvećava po osnovu noćnog rada, samo je 2.7% ispitanika odgovorilo da im je u svim, a 1.4% da je u većini ugostiteljskih objekata u kojima su radili noćni rad bio dodatno plaćen. Sa druge strane, 20.3% ispitanika je odgovorilo da u većini, a 33.8% da u svim ugostiteljskim objektima u kojim su radili, noćni rad nije bio dodatno plaćen.
Po članu 70, stavu (3) ,,Zaposleni koji radi noću najmanje tri časa svog dnevnog radnog vremena, ima pravo na posebnu zaštitu, u skladu sa propisima iz oblasti zaštite i zdravlja na radu”. Ipak, 1.4% ispitanika je odgovorilo da su im u svim, a isto toliko da su im u većini ugostiteljskih objekata u kojima je radno vrijeme od njih iziskivalo 3 ili više sati noćnog rada bilo obezbijeđeni odgovarajući pregledi.
Sa druge strane, 16.4% ispitanika se izjasnilo da im u većini, a čak 41.1% da im u svim ugostiteljskim objektima u kojima je njihovo radno vrijeme iziskivalo 3 ili više sati noćnog rada, nisu obezbijeđeni odgovarajući zdravstveni pregledi.
Pandemija COVID-19 i pravo na bolovanje
U poslednjih godinu i po dana, najviše vijesti je o pandemiji koronavirusa. Svakodnevni život nam nameće da moramo imati veliki broj kontakata sa drugim ljudima u toku dana, pa svako od nas može oboljeti ne svojom krivicom. Svima se može desiti da usled bolesti bude primoran da odsustvuje sa posla. Ipak, samo 6.8% ispitanika se izjasnilo da im je u svim, a 4.1% da im je u većini ugostiteljskih objekata odsustvo zbog bolesti bilo plaćeno; dok se sa druge strane, 20.5% ispitanika izjasnilo da u većini, a u 43.8% da u svim ugostiteljskim objektima u kojim su radili odsustvo zbog bolesti bilo neplaćeno.
Rad i poslije radnog vremena
Kraj radnog vremena često predstavlja i kraj radnih obaveza za taj dan. Ipak, ovo se ne odnosi na radnike u ugostiteljskim objektima. Poslije zatvaranja, slijede poslovi poput unošenja inventara, čišćenja samog objekta, pranja posuđa, popisa, brojanja pazara i sl. koji se umiju odužiti i na preko sat vremena.
Međutim, samo 13.7% ispitanika tvrdi da im je u svim, a 2.7% da im je u većini ugostiteljskih objekata vrijeme poslije radnog vremena koje se provodi u gorenavedenim poslovima uračunato u radno vrijeme.
Sa druge strane 16.4% tvrdi da u većini, a 67.1 % da u svim ugostiteljskim objektima ovo vrijeme nije uračunato u radno.
Nezgode sa neplaćenim računom
I na kraju, još jedna česta pojava sa kojom se susrijeću zaposleni u ugostiteljskim objektima jeste da mušterija samo ode i ne plati račun. Često radnik nije ni na kakav način zaštićen od ovakvih pojava, pa se tako 27.4% ispitanika izjasnilo da u svim, a 30.1% da u većini ugostiteljskih objekata u kojim je radio/la u ovakvim situacijama kompletan iznos nadoknađuje radnik.
Sa druge strane, 2.7% ispitanika se izjasnilo da u svim, a 5.5% da u većini ugostiteljskih objekata u kojima su radili, dio nadoknađuje radnik, a dio poslodavac; dok se 8.2% izjasnilo da u većini, a 6.8% da u svim ugostiteljskim objektima u kojima su radili kompletan iznos nadoknađuje poslodavac. Koliko je ovo česta pojava, govori i to da se samo 19.2% ispitanika izjasnilo da im se ovakva situacija nikad nije desila.
Dodatni komentari ispitanika
Tokom trajanja naše ankete, neki konobari su nam prenijeli negativna iskustva koja nisu mogla da se uklope u format ankete, ali ostavljeni komentari su bili više nego interesantni. Od mnogih izdvajamo iskustva ugostiteljskog radnika na mjestu šankera i pomoćnog šankera, da na radnom mjestu nije bilo tople vode, nego je svo posuđe morao prati hladnom. Implikacije nisu samo ,,reumatične“ po zdravlje zaposlenog, već i po higijenski aspekt koji se itekako tiče mušterija, pogotovo u doba COVID virusa.
Drugi interesantan slučaj tiče se nedostatka kapaciteta u ugostiteljskom preduzeću te svaki teret pada na randika. Naime, u određenom periodu godine obim posla se smanjuje (npr ljeto u Podgorici), a radnici moraju ići na neplaćeni odmor ili im se smanjuje broj radnih dana, a samim tim i dnevnica, dok gosti ne postanu frekventniji.
Takođe, jedan od slučajeva koji se ponavljao jeste da ugostiteljski objekat ima manjak radne snage, pa radnici imaju slobodan dan tako što teret pada na kolegu koji radi obije smjene. ,,Ceh“ slobodnog dana, radnik koji je kosristio predah, kasnije vraća svom kolegi tako što on radi dvije smjene.
Zaključak je teško izvesti, s obzirom na to da se radi o javnom poslu jer konobari i šankeri nisu u prostoriji kojoj niko drugi nema pristup, već u objektima u koje svako može ući. Sigurno je svako od nas nekad bio ljut na konobara, ipak, prije nego što se naljutite na njega, sjetite se da mu na njegovom radnom mjestu često nije prekršeno jedno, nego više njegovih prava.
Iz Portala Kombinat zahvalili su svima koji su pomogli anketu ispunjavanjem, dijeljenjem na društvenim mrežama ili lično putem poruke i portalu Volim Danilovgrad za objavu banera na svom sajtu.
Aljoša Turović
