Najuspješnija Crnogorka di-džej

Najuspješnija Crnogorka di-džej
Fotografije priložila sagovornica

Odluka da otputujete bilo gdje nikada nije laka. Kada krenete u obilazak neke lijepe zemlje ili drevnog grada radujete se posjeti interesantnih mjesta, divnih predjela, pa opet često osjećate strepnju da li će sve proteći kako ste planirali. A kako je tek kad znate da svoje najmilije i svoju zemlju ostavljate na duži period… Da to nije lako znaju samo oni koji su Zabjelo i Podgoricu zamijenili svjetlima nekog dalekog velegrada. Koliko god da ste uspješni u svom poslu, srce zauvijek ostaje u svom rodnom gradu.

Ilona Maraš je prije više od decenije asfalt stare ulice Petra Matovića zamijenila pustinjskom prašinom i svjetlima Dubaija. Oni koji vole elektronsku muziku znaju da je izgradila zavidnu karijeru i da nastupa sa najpoznatijim svjetskim imenima koji se bave tim muzičkim žanrom. Časopis Electronic Beats svrstao je Ilonu u 10 najboljih di-džejeva Crne Gore.

Ovo nije njen prvi intervju, pisala je već i za druge medije u Crnoj Gori, ali je, kako kaže Ilona, ovaj intervju za nju najbolji i omiljeni od svih koje je dala jer piše za svoje Zabjelo.

Kako si otišla u inostranstvo? Da li je to bilo zbog studija ili nekim drugim povodom?

Otišla sam u inostranstvo već sa 18 godina, posle srednje škole. Dobila sam stipendiju da u Grčkoj studiram turistički menadžment, i tako je sve počelo.

Kako si počela da se baviš muzikom? Znamo da to nije tvoje osnovno zanimanje, a čuli smo da su se tvoji muzički počeci desili sasvim slučajno.

Počela sam da se ozbiljno bavim muzikom relativno kasno, 2010. godine, i prvim pravim svirkama 2011. godine. Dok sam radila kao student u jednom klubu u Cirihu, pitala sam menadžera da me pusti i da se oprobam za di-džej pultom jednu noć. Od tada se više nikada nisam osvrnula nazad niti prestala da radim sa muzikom. Sve do tada je bilo amaterski, skupljanje pravih informacija, skupljanje muzike, nadgledanje drugih muzičara od bendova do di-džejeva. Sa mnogima od njih sam postala prijatelj, i od mnogih od njih naučila šta i kako funkcioniše, od biranja prave muzike za odgovarajuću publiku i biranja mjesta, do vještine ,,miksanja”, raznih di-džej oprema, programa i instrumenata.

Najuspješnija Crnogorka di-džej
Ilona Maraš

Skoro da je bilo neminovno da se veza sa muzikom nekako kruniše u jednom trenutku, jer počevši od 4. godine kada sam krenula da vježbam folklor i nastavila sa modernim plesom, do trenutka kada sam radila kao event manager u Dubaiju za razna dešavanja, bila sam izložena muzici i slušanju raznih vrsta muzike, ili u kontaktu sa ljudima koji su se isključivo bavili muzikom.

Koliko je teško baviti se ovim poslom, putovati sa kontinenta na kontinent? Da li te to ponekad iscrpljuje?

U početku je bilo jako uzbudljivo i interesantno. Dok sam bila locirana u Dubaiju, i radila preko dana u marketingu, a noću kao di-džej, bukvalno bih trčala iz kancelarije na svirku, sa svirke na avion, iz aviona u novi klub, hotel i obratno, skoro istim redom. Nisam birala vrijeme, destinacije, i htjela sam da budem svuda, ponekad i na dva mjesta u isto vrijeme. Sve da bih se istakla, proširila svoje znanje i promovisala ime.

Naravno, obilaženje novih mjesta, država, kultura i sve što nose putovanja sa sobom je jedno nezamjenjivo i neprocjenjivo iskustvo i srećna sam što imam priliku da to proživljavam kroz svoj posao. Nažalost, to ponekad znači i samo izlazak iz aviona i odlazak u klub, što je jako iscrpljujuće, da ne kažem i veliki stres za mene. Nesanica i umor znaju da nadvladaju koliko god se trudila da ne bude tako, što se jako brzo odražava na moje fizičko i mentalno zdravlje.

Ipak, trudim se da uspostavim jednu lijepu ravnotežu i držim se nekih stvari na dnevnom nivou, strogo i bez kompromisa, počevši od pravilne ishrane, spavanja i fizičkih aktivnosti. Sada biram mjesta, svirke i vrijeme. Još uvijek vidim jedan lijep i dug put ispred sebe do mjesta gdje bih voljela da stignem sa muzikom, i zato je neophodno napraviti balans, pogotovo u muzičkoj industriji i noćnom životu koji je neizbježan kod posla di-džeja.

Najuspješnija Crnogorka di-džej

Zašto si izabrala elektronsku muziku?

Ponekad pomislim da je ona izabrala mene. Elektronska muzika je nešto što me čini srećnom i ispunjava me dok je slušam i stvaram. Kada sam ušla u sav taj svijet i shvatila da mogu da manipulišem muzikom do neke mjere, bilo kroz jednostavno puštanje muzike ili stvaranje novih pjesama, kao da sam konačno oslobodila neki svoj unutrašnji dječji duh. Mnogo mi je lakše izraziti se kroz zvuk. Većina pjesama koje sam do sada napravila je bazirana na emocijama, i nosi dio neke priče iz mog života.

Sve od mojih prvih žurki, ploča, festivala gdje bih čula prve zvuke elektronske muzike znala sam da želim to, u nekom vidu. Želim biti okružena tim stilom, živjeti u takvoj kulturi i religiji kako god to nazivali danas. Nisam bila sigurna kako mogu to da napravim, jer bila sam suviše mlada, nesigurna i neinformisana o tom pravcu muzike, kao i mogućnostima koje on donosi. Znala sam samo da ne prođe dan da ne slušam muziku i ne pronađem nove pjesme, nova imena, producente, di-džejeve koji su već na sceni. Kupovala sam diskove, ilegalno „skidala” muziku kroz naše poznate podgoričke „hakere”, koji su u neko moje vrijeme bili i jedini izvor takve muzike. Naravno, i dalje slušam sve žanrove i tražim inspiraciju iz svih mogućih tipova mimo haus i tehno muzike, sve od klasične, preko raznih etno stilova, do rok, i kvalitetnog pop-a i još više i dalje.

Kako ljudi reaguju kada kažeš da si di-džej i muzički producent?

Baveći se ovim poslom neizbježno je da većinu vremena provodim sa ljudima koji su u istoj industriji i za njih je normalno da čuju da je jedna cura di-džej i muzički producent. Naravno, pronalazim se često i u situacijama gdje su ljudi šokirani, a i skeptični, sa milion pitanja i podpitanja, zašto i kako sam stigla do toga, odakle ideja, kako zapravo uspijevam jer sam cura itd. U tim situacijama često moram da objasnim šta ja zapravo radim, da je to posao sa punim radnim vremenom, ako ne i prekovremenim radom. Moram im objasniti da ja živim od toga, zarađujem za život, ali i da uživam svim svojim bićem u tome. Od dana kada me muzika savladala i predala se samo njoj, dan mi postaje sve kraći, vremena sve manje jer za kreativnost nikada vremena nije dosta.

Najuspješnija Crnogorka di-džej

Prolazeći kroz jedno prilično liberalno djetinjstvo, i veliku podršku svoje porodice u svim svojim željama, ljubavima i hobijima, ne zaboravljam da dolazim iz jedne sredine koja je imala jako ograničene izvore o elektronskoj muzici, kao i sasvim drugačija socijalna shvatanja i očekivanja od žena, drugačije poglede na uspjeh, pogotovo jedne djevojke. Bilo je nezamislivo da sa 16 godina kažem bilo kome da želim biti di-džej i napraviti karijeru od toga. Očekivanja su bila da se završe visoke škole, pronađe siguran posao, stvori porodica itd.

Nažalost, mislim da je ta naša nacionalna i kolektivna ograničenost sputala mnoge, možda i dan danas sputava ljude da se bave autentično onim što vole i žele, ma koliko to našim ušima zvučalo neozbiljno. Prošla sam kroz razne faze upravo zbog toga, odupirala se tim mislima, radila i po 3 posla u isto vrijeme kako bih sebi dala finansijsku slobodu, pa na kraju i dozvolu da je u redu da samo radim kao di-džej, producent, i na kraju krajeva – umjetnik. Put nije bio lak, ali je bio vrijedan svega.

Šta misliš o crnogorskoj elektronskoj sceni?

Mislim da se značajno popravlja i da smo na pravom putu, jer vidim da je dosta mojih kolega već bilo na gostovanju kod nas. Čujem i da se prave novi festivali. Mislim i da lokalni di-džejevi sve više napreduju, što me posebno raduje. Ali elektronska muzika je jedan dug i ne tako lak put, pogotovo za jednu malu sredinu kao što je Crna Gora. Dok sam živjela u Crnoj Gori sredina je bila jako komercijalna, mjesta na kojima se čula strana muzika su bila jako rijetka. Čak nismo imali ni puno klubova, u nekim periodima ni jedan jedini. Ono što mogu da vidim sa društvenih mreža je da se to dosta mijenja, ali treba još vremena, dosta podrške, koliko od vlasnika klubova i menadžera, toliko i od publike.

Šta nedostaje?

Iz onog što mogu da vidim, rekla bih da nedostaje klubova, barova, neke osnovne platforme gdje se muzika može čuti. Nedostaje ono što je meni nedostajalo, više manjih ili većih organizovanih dešavanja, manjih muzičkih akademija, takmičenja, na kojima se moglo čuti i vidjeti kako to drugi ljudi rade. Pretpostavljam da nedostaje i novca sa kojim je mnogo lakše napraviti bilo šta.

Koliko često nastupaš na našim prostorima?

Još uvijek nisam bila u Crnoj Gori na gostovanju, nadam se da cemo nešto organizovati uskoro, ali u Hrvatskoj sam svakog ljeta od 2012. godine, a i u Srbiji sam imala gostovanje prošle godine.

Koliko su naši ljudi upoznati sa tvojom muzikom i karijerom?

Mislim da su u poslednje 2-3 godine sve više upućeni jer mediji i naravno društvene mreže su nas sve povezale, a i moja diskografija je danas mnogo veća.

Najuspješnija Crnogorka di-džej
Ilona Maraš sa časopisom Glas Zabjela

Hoćemo li uskoro imati priliku da te čujemo „na domaćem terenu”?

Nadam se da ćemo se uskoro vidjeti.

Šta poručuješ najmlađim kolegama?

Preporučujem im da se drže svog stila i svog odabira muzike, ma koliko bili nesigurni u prihvaćenost. Jako je bitno graditi sebe na jedinstveni način, drugačiji način, jer to je danas karta za dalje. Preporučujem da se više bave produkcijom svoje muzike, da pored svega budu jako strpljivi, ali i radoznali. Na samom kraju preporučujem da se drže što više zdrave okoline ma koliko god ih noćni život vukao u suprotno.

Da li bi se vratila na Zabjelo i da li planiraš da se vratiš životu u Crnoj Gori?

Moram priznati da što sam starija sve mi više pada na pamet takva ideja, ali mislim da mi moja trenutna baza koja je u Cirihu pruža više mogućnosti za napredak u karijeri, a i jako sam zavoljela taj grad. Zabjelo je, naravno, na prvom mjestu u srcu, i to nijedno mjesto ne može da zamijeni koliko god lijepo bilo. Svoje djetinjstvo i veći dio tinejdžerskih dana sam provela tamo. Srećna sam što su moji najbliži prijatelji još uvijek uz mene iako su oni ostali na Zabjelu, jer kod njih i uz njih ja punim svoje baterije i obnavljam energiju.

Kad bismo mi na Zabjelu organizovali koncert i veče elektronske muzike, da li bi došla i nastupila za nas te večeri?

Naravno. Rado bih prihvatila vaš poziv!

Jedva čekamo.

Intervju je prvi put objavljen u drugom broju časopisa Glas Zabjela pod naslovom „Daleko od Zabjela, sa Zabjelom u srcu”, marta 2017. godine.