Resursni centar „1. jun” jun je institucija specijalizovana za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju djece i osoba sa intelektualnim smetnjama i autizmom. Namjerno smo odlučili da njih najprije predstavimo, jer je ova škola već više decenija u našem komšiluku, a mi vrlo malo znamo o njenoj pedagoškoj i humanoj misiji. Direktor škole, gospodin Željko Darmanović, rado je prihvatio poziv za intervju. Ono što nas je posebno obradovalo jeste činjenica da je gospodin Darmanović, sin našeg uvaženog profesora Đorđija Đoka Darmanovića koji je generacije đaka na Zabjelu učio ruskom jeziku u Osnovnoj školi „Vuk Karadžić”.
Možete li nam reći kada je osnovan Resursni centar odnosno škola „1. jun”? Mi smo našli poda tak da su prvi koraci u osnivanju ove škole napravljeni još ranih šezdesetih godina prošlog vijeka.
Odjeljenje za psihički zaostalu djecu počelo je sa radom 4. decembra 1960. godine pri osnovnoj školi „Radojica Perović”. Skupština opštine Titograd, rješenjem od 24.marta 1970. godine, odobrila je formiranje Specijalne osnovne škole u Titogradu. Skupština SR Crne Gore odobrila je formiranje Centra za profesionalno osposobljavanje djece i omladine lakše ometene u psihičkom razvoju. Tokom 1978. godine rađeno je na objedinjavanju Specijalne škole i Centra „1. jun”.
Donešena je odluka o integraciji i od tog vremena ustanova radi pod nazivom Centar za obrazovanje i osposobljavanje „1. jun”. Bolji dani za Centar nastali su 1982. godine useljenjem u novosagrađenu zgradu izgrađenu uz pomoć Vlade i naroda SAD. Januara 2012. ustanova dobija naziv Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje „1. jun”. Usvojen je novi statut, prema kome je djelatnost Centra prema članu 11: predškolsko, osnovno, srednje opšte i stručno vaspitanje i obrazovanje djece i mladih sa posebnim obra- zovnim potrebama, obezbjeđivanje smještaja, habilitacija i rehabilitacija djece i mladih sa posebnim obrazovnim potrebama, kao i da pruža drugim ustanovama savjetodavnu i stručnu podršku i izvodi obuku nastavnika u skladu sa zakonom.
Šta se promijenilo u radu škole od tih vremena?
U Centru su se zbog djece koja nam dolaze sa različitim smetnjama i njihovog povećanog broja otvorila pored devetogodišnje škole i trogodišnje srednje stručne škole, i 3 odjeljenja za djecu sa autizmom, 3 odjeljenja za djecu sa umjerenim mentalnim smetnjama, produženi boravak za učenike do 15 godina i starija grupa od 15+. Formirana je i defektološka mobilna služba koju čine defektolozi koji pružaju podršku i pomoć nastavno-vaspitnom osoblju u redovnim školama u radu sa djecom sa posebnim potrebama. Stručni tim Resursnog centra pruža stručnu pomoć drugim vaspitno-obrazovnim ustanovama, psihomotorni reedukator za edukaciju djece sa smetnjama u razvoju daje instrukcije roditeljima. Od ove godine uvedena je i rana intervencija za djecu do 6 godina.
Koje usluge nudite djeci i roditeljima?
U Centru se obezbjeđuje devetogodišnja osnovna škola za djecu sa lakim smetnjama u intelektualnom razvoju, srednja stručna škola, odjeljenje za djecu sa umjerenim smetnjama u intelektualnom razvoju, odjeljenje za djecu sa autizmom, produženi boravak za mlađi i stariji uzrast, defektološki tretman, reedukacija psihomotorike, logopedske vježbe, usluge socijalne službe, usluge medicinske službe, smještaj, ishrana, školski pribor, udžbenici, odjeća i obuća, kulturno-zabavni život, vannastavne aktivnosti…
Koji su najčešći zdravstveni problemi djece koja pohađaju školu i koji su najveći izazovi sa kojima se njihovi roditelji suočavaju?
Većina djece koja borave u internatu, kao i školska djeca su pod terapijom. Ima dosta logopata, djece sa poremećajima čitanja, pisanja, koordinacije ruku, sa epi-napadima i sl.
Kod svakog roditelja je izražen problem teške materijalne situacije, imamo djecu iz deficijentnih dica – česte su porodice sa jednim roditeljem ili one u kojima samo jedan roditelj radi, ili oni ne rade zbog potrebne 24-časovne brige od djeci. Tu je i nemogućnost da obezbijede bolji socijalni status svojoj djeci, nerazumijevanje okoline za njihove probleme.
Da li se broj učenika povećava poslednjih godina?
Broj učenika ove školske godine je 120. Postoji tendencija rasta jer se sve više javljaju kod nas djeca sa umjerenim intelektualnim smetnjama, djeca sa autizmom, djeca sa kombinovanim smetnjama i djeca lako ometena u intelektualnom razvoju. S obzirom na to da imamo partnerski odnos sa školama i dosta djece na djelimičnoj inkluziji ne smatramo da se broj učenika smanjuje već smatramo da će ih biti više.
Da li se koncept inkluzivnog obrazovanja i rada u vašoj ustanovi međusobno nadopunjuju ili postoje značajne razlike?
U našoj Ustanovi se radi po posebnim planovima i programima koje su napisali naši defektolozi i svakako se ti programi i planovi razlikuju od onih u redovnim škola- ma i prilagođeni su sposobnostima djeteta. Naš program je lakše prilagodljiv njihovim intelektualnim smetnjama. Djeca iz inkluzivne nastave kod nas takođe pohađaju individualne tretmane.
Da li mislite da je teže raditi u vašoj školi u odnosu na druge osnovne škole?
Teže je i kompleksnije iz više razloga. U redovnoj školi su djeca sa očuvanim intelektualnim sposobno- stima, dok je kod nas upravo suprotno. Kod nas rade defektolozi koji su osposobljeni da edukuju i pomognu djeci u njihovoj habilitaciji i rehabilitaciji, a u redovnim školama rade učitelji, nastavnici, profesori. Za učenike sa propratnim i kombinovanim smetnjama vaspitni plan i program je predviđen upravo u terapeutske i korektivne svrhe. To utiče na to da se pojedine smetnje kod učenika uklone ili ublaže i to se pozitivo odraža- va na njihovu habilitaciju u punom smislu. Sama metodologija rada je prilagođena psihofizičkim karakteristikama i preostalim sposobnostima (očuvanim), pa je svako dijete program za sebe.
Koji su najčešći zdravstveni problemi djece koja pohađaju školu i koji su najveći izazovi sa kojima se njihovi roditelji suočavaju?
Većina djece koja boravi u internatu, kao i školska djeca su pod terapijom. Ima dosta logopata, djece sa poremećajima čitanja, pisanja, koordinacije ruku, sa epi napadima
Sa kojim smetnjama najčešće djeca dolaze i da li mislite da se broj djece sa tim smetnjama povećava? Zašto mislite da je to tako?
Najčešće dolaze djeca sa smetnjama iz spektra autizma, umjerenim mentalnim smetnjama i sa kombinovanim smetnjama. Svakako je broj ove djece u porastu poslednjih godina, međutim, razloge za to treba tražiti od zdravstvenog sistema.
Čuli smo da u Vašoj školi rade vrsni pedagozi i profesori. Koliko ste Vi zadovoljni Vašim timom?
Iluzija da ste na nekom strašnom mjestu ubrzo biva razbijena kada se susretnete sa ljudima koji tu rade stručno, sa puno empatije, emocija i humanosti. Defektolozi, profesori, vaspitači, stručni saradnici i kompletno osoblje čine našu Ustanovu jednom velikom kućom u kojoj se odvija vaspitno-obrazovni rad. Ja mislim da sam ovim rekao sve koliko sam zadovoljan mojim timom.
Da li nailazite na pomoć bilo koje vrste od strane građana i kompanija?
Naša ustanova ima dobru saradnju sa otvorenom privredom koja nam izlazi u susret kada je u pitanju praktična nastava za srednju stručnu školu zbog radnog osposobljavanja. Tu bi posebno istakli AD „INPEK“ čije su usluge dugogodišnje (4 naša učenika su dobila zaposlenje kod njih). Zatim Autokuća „OSMANAGIĆ” koja nam je takođe izlazila u susret za obavljanje praktične obuke automehaničara, privatne samostalne automehaničarske radionice takođe su izlazile u susret našim učenicima. Za obavljanje praktične nastave vodoinstalatera bila je saradnja sa firmom „HIDRO NIKŠIĆ“. Tu su i bivši hotel „LJUBOVIĆ“, restorani: „POD VOLAT”, Studentska menza, „Radovče” i dr, trgovinsko preduzeće „SINGOR” za pomoćnike trgovca, samostalne pekare „DION”, „JASTREB” i dr. Donacijom „EDUKO CENTRA” naša ustanova dobila je kombi sa 20 sjedišta za potrebe prevoza i organizovanja izleta, vozilo poli za dovoz hrane, ljetnju učionicu u dvorištu i amfiteatar pored internata za razna druženja, predstave itd. Prisutne su i donacije u novcu i opremi od strane banaka HIPO ALPE ADRIA, SOCIETE GENERALE, CKB, NLB, zatim TELENOR, T-COM kao i od raznih drugih preduzeća, organizacije mladih Elektrotehničkog fakulteta EEISEC, Ekonomskog fakulteta, Mlade ROTARACT organizacije, zatim organizacije „Ruka prijateljstva”, NVO „Dječji kutak”, „Dječji savez” Podgorica i drugih građana koji su svojim donacijama pojedinačno doprinijeli da se naša djeca bolje osjećaju.
Koja je vaša misija?
Naša misija je želja da Resursni centar trasiramo ka savremenim standardima u oblasti vaspitanja i obrazovanja djece sa smetnjama.
Da li je planirano renoviranje ili proširenje škole i kada?
Naša ustanova svake godine skromnim sredstvima ponešto obnovi i renovira. Najčešće je to internat koji zahtjeva dosta ulaganja. Zatim učionice koje se moraju svake godine krečiti. Grijanje nam je probem jer koristimo stare TA peći i klime koje nijesu dovoljno pouzdane. U okviru Projekta energetske efikasnosti 2017. naša ustanova će biti obuhvaćena renoviranjem i obnovom.
Intervju je objavljen u prvom broju časopisa Glas Zabjela, januara 2017. godine
