Glavni grad oduzima građanima pravo da direktno biraju svoje lokalne predstavnike, a još i kriju kako se javni novac troši i raspoređuje po mjesnim zajednicama.
Koga još briga za mjesne zajednice? Većina građana danas i ne zna čemu služe, niti ko su članovi Savjeta mjesne zajednice i koji je njihov posao. Malo ko danas razumije da su mjesne zajednice donedavno bile najbolji način da građani direktno utiču na uslove za život u svom naselju i tako aktivno uređuju svoje neposredno okruženje.
Iako mjesne zajednice nikada nisu imale potpunu autonomiju, građani su na zborovima mogli neposredno da biraju svoje predstavnike, koji su mogli biti i nestranačke ličnosti, njihove komšije, kojima bi se uvijek mogli obratiti sa nekim problemom, bez zaziranja od partijskih interesa. Ti predstavnici bi se onda obraćali lokalnoj samoupravi u ime građana, sa jednim jedinim ciljem – da služe i pomažu svojim komšijama u rješavanju zajedničkih problema.
Možda se baš zbog toga mjesne zajednice danas potpuno obesmišljavaju. Jer mjesne zajednice u sebi nose klicu decentralizacije lokalne vlasti, što nijednoj opštinskoj upravi nije u interesu jer se na taj način rasparčavaju njihova moć i uticaj.
Jednostavno, jaka mjesna zajednica bi osnaživala građane, a samim tim potčinila lokalnu samoupravu građanskoj volji. To je vjerovatno razlog koji stoji iza urušavanja mjesnih zajednica, koje se postepeno sklanjaju u sijenku lokalne samouprave i brišu iz društvene svijesti građana.

Građani ne mogu da znaju kako i koliko se troši u mjesnim zajednicama
U svakom demokratskom društvu bilo bi suvišno govoriti o važnosti transparentnosti finansiranja mjesnih zajednica. Princip transparentnosti finansiranja i raspolaganja javnim finansijama je jedan od najvažnijih zakonskih okvira u kojima funkcioniše javna uprava, kako na državnom tako i na lokalnom nivou.
Ipak, vrijedi podsjetiti da netransparentno finansiranje mjesnih zajednica i netransparentno trošenje javnih sredstava u mjesnim zajednicama ostavljaju značajan prostor za zloupotrebu. Pa bi tako određene mjesne zajednice mogle dobiti povlašćen odnos od strane lokalne samouprave u zavisnosti od političkih interesa vladajuće lokalne administracije. Dok bi druge mjesne zajednice mogle biti zapostavljene ili čak diskriminisane, a da podaci o tome nisu javno dostupni.
U Odluci o mjesnim zajednicama koju je 30. juna 2021. godine donijela Skupština Glavnog grada, piše da po Članu 37, finansijsko poslovanje mjesnih zajednica obavlja se u okviru konsolidovanog računa trezora Glavnog grada, kao i to da se prihodi i rashodi mjesnih zajednica evidentiraju za svaku mjesnu zajednicu preko podračuna.
Primjera radi, u susjednom Danilovgradu javno finansiranje na lokalnom nivou je makar djelimično transparentno i neki troškovi i ulaganja se mogu pronaći na sajtu Opštine Danilovgrad. Portal Volim Danilovgrad je ranije objavljivao godišnje finansijske isplate iz te Opštine ka mjesnim zajednicama.

Ali u Podgorici stvari stoje drugačije. Naime, u glavnom gradu Crne Gore javnost ne može vršiti nadzor nad raspolaganjem javnim finansijama na nivou mjesnih zajednica jer ti podaci nigdje nisu dostupni.
Zahtjevom o slobodnom pristupu informacijama, od Sekretarijata za finansije Glavnog grada tražili smo informacije o finansiranju i trošenju novca mjesnih zajednica, ali bez uspjeha. Naime, kako nam je odgovoreno iz Sekretarijata, mjesne zajednice nemaju svoje žiro-račune, niti podračune, što znači da nije moguće znati koliko određena mjesna zajednica dobija novca i na koji način taj novac troši.
Iako gorenavedena Odluka propisuje finansijsko poslovanje mjesnih zajednica kroz podračune i u okviru konsolidovanog računa trezora Glavnog grada, iz Sekretarijata nam je odgovoreno da u Podgorici to nije slučaj. Podgoričke mjesne zajednice ne posluju u okviru konsolidovanog računa trezora Glavnog grada.
Dakle, ne samo da finansiranje mjesnih zajednica nije transparentno, već Glavni grad ne poštuje sopstvene odluke. U ovom slučaju, prošlo je već 15 mjeseci od donesene odluke a ona još uvijek nije primijenjena. Može se izvući zaključak da mjesne zajednice u Podgorici ne raspolažu sopstvenim finansijama, već da sva ulaganja i troškovi proizilaze direktno iz Glavnog grada.
Jedini način da građani dobiju bar neku informaciju o tome koliko se novca troši u konkretnim mjesnim zajednicama jeste da vjeruju saopštenjima Glavnog grada, istražuju, sabiraju, računaju koliko je u kojoj mjesnoj zajednici uloženo. A čak ni tad nemaju načina da te informacije i provjere.
Nestanak mjesnih zajednica i erozija direktne demokratije
Proces urušavanja mjesnih zajednica nije počeo juče, već se odvija, gotovo sistematski, već nekoliko godina. Tako su građani došli od prava da direktno biraju svoje mjesne predstavnike na zboru građana, preko toga da predstavnike ne biraju građani već da oni procentualno proizilaze iz političkih partija u Skupštini Glavnog grada, sve do danas, kada aktuelna Odluka o mjesnim zajednicama propisuje da Skupština Glavnog grada određuje iz kojih političkih partija će biti članovi Savjeta mjesne zajednice.
To znači da one mjesne zajednice koje su se politički drugačije opredijelile, ipak moraju da imaju predstavnike iz redova vladajuće partije-koalicije, što dovodi do urušavanja legitimiteta mjesne zajednice, jer građani ne dobijaju one predstavnike koje bi željeli u skladu sa voljom građana te mjesne zajednice, već se njihova volja utapa u izbornu volju na nivou Glavnog grada.
Ranija Odluka o mjesnim zajednicama je govorila da su organi Mjesne zajednice Savjet mjesne zajednice i predsjednik Savjeta. Savjet predstavlja izvršni organ mjesne zajednice i biraju ga građani na zboru dok se predsjednik Savjeta bira iz redova članova Savjeta.
Savjet je ranije imao pet članova u mjesnoj zajednici koja ima do 5000 stanovnika, sedam članova u mjesnoj zajednici koja ima od 5000 do 10000 stanovnika, devet članova u mjesnoj zajednici koja ima preko 10000 stanovnika i mandat Savjeta trajao je četiri godine.
Zbor građana, većinom glasova prisutnih građana, usvaja zahtjeve i predloge i upućuje ih nadležnom organu. Organi opštine dužni su da, u roku od 60 dana od dana održavanja zbora građana, razmotre zahtjeve i predloge i o njima obavijeste građane. Način sazivanja zbora građana, način rada i odlučivanja uređuje se statutom ili posebnim aktom opštine.
Tako je bilo nekad.
Međutim, u Glavnom gradu mjesne zajednice već nekoliko godina ne funkcionišu kao što je slučaj u drugim opštinama.
Skupština Glavnog grada je na na kraju prethodne Odluke o mjesnim zajednicama odlučila da mandat Savjeta i predsjednika prestaje imenovanjem Odbora povjerenika Glavnog grada za mjesne zajednice koji preuzimaju poslove organa mjesnih zajednica.
Odbor, kako stoji na kraju Odluke, ima devet članova koje imenuje predsjednik Skupština Glavnog grada na usaglašeni predlog klubova odbornika Skupštine i predstavnika političkih partija koje participiraju u Skupštini Glavnog grada, iz reda građana koji imaju prebivalište na području mjesne zajednice u kojoj se imenuje Odbor.
Svakoj političkoj partiji zastupljenoj u Skupštini pripada broj članova Odbora proporcionalno – srazmjerno zastupljenosti odborničkih mjesta u Skupštini. Predsjednik Odbora se bira iz reda članova Odbora.
Interesantno je da se ovo desilo 2016. godine i da od tada do danas nisu izabrani predstavnici građana i lokalnog stanovništva putem zbora građana. Na ovaj način gradska vlast odnosno političke partije na direktan i neskriven način kontrolišu rad organa koji bi trebalo vršiti upravo građani koji ne moraju pripadati nijednoj političkoj partiji a kojima je interes zajednice ispred političkih.
Zanimljivo je i to da su i iz Skupštine opštine Glavnog grada već tada bili svjesni nedostataka pa je tako sada već davne 2016. godine predsjednik Skupštine Glavnog grada rekao: „Moramo da mijenjamo odluku, tako da ćemo vrlo brzo krenuti u razgovore oko rješavanja ovog problema. Postojeća odluka ne može da se sprovede u praksi pa ćemo vidjeti da se nešto dogovorimo. Ja sam ranije predlagao da zborove u mjesnim zajednicama održimo istovremeno sa lokalnim izborima. Tada su mi svi govorili da bih ja da odužim proces. Da je tada to urađeno bilo bi najlogičnije“.

Od usvajanja sporne Odluke prošlo je više od 6 godina a predstavnici koje biraju građani na Zboru nisu izabrani jer zborovi nisu ni održani.
Da bi punovažno odlučivali na zboru, treba da bude prisutno 20% građana mjesne zajednice koja ima do 500 stanovnika, 10% građana mjesne zajednice koja ima od 500 do hiljadu stanovnika, 5% građana mjesne zajednice koja ima od hiljadu do pet hiljada i 2% građana mjesne zajednice koja ima preko pet hiljada stanovnika.
Iz Skupštine opštine imenovanje organa mjesnih zajednica, odnosno funkcije povjerenika grada pravdali su time da MUP nije u mogućnosti dostaviti listu sa mjestom prebivališta građana a pogotovo onih koji žive na lokacijama koje nemaju nazive ulica, što je apsurd s obzirom na to da građani moraju biti u registru prebivališta, imati adresu i sl.
Iz opozicionih redova godinama ukazuju na nepoštovanje propisa i potrebu zakonitog izbora predstavnika građana koji bi zastupali isključivo interese lokalnih zajednica. Zbog neslaganja sa ovim procesima, opozicioni predstavnici nisu željeli da učestvuju u njima, pa su tako Odbore povjerenika mjesnih zajednica godinama činili predstavnici vladajuće koalicije.
Ova odluka o mjesnim zajednicama je ukinuta od strane Ustavnog suda Crne Gore, a sva pitanja koja se odnose na mjesnu samoupravu i mjesne zajednice regulisana su Statutom Glavnog grada i drugim aktima, te u skladu sa tim mjesne zajednice legitimno funkcionišu u punom sastavu.
Ovo stanje bilo je prelazni korak za narednu Odluku o mjesnim zajednicama kojom se okupiraju i urušavaju mjesne zajednice.
Danas je na snazi nova Odluka o mjesnim zajednicama i stanje je dosta drugačije. Naime, zbor kao vid direktne demokratije i procesa za izbor savjeta ne postoji, a funkcija predsjednika savjeta je obesmišljena. Skupštinski Odbor za izbor i imenovanja dobio je kontrolu nad čitavim procesom izbora članova Savjeta a samim time, potpunu kontrolu dobija vladajuća partija na nivou Glavnog grada.

Pozicije po dubini
Novom Odlukom od prošle godine, organi mjesne zajednice su Savjet i sekretar. Savjet ima pet članova kojima mandat, kao i sekretaru, traje četiri godine. Sekretara imenuje Odbor za izbor i imenovanja, nakon javnog poziva. Obor za izbor i imenovanja direktno imenuje i dva člana savjeta, takođe nakon javnog poziva.
Po jednog od tri preostala člana savjeta predlažu:
- Gradonačelnik (trenutno DPS)
- Klub odbornika sa najvećim brojem odbornika iz reda odborničke većine (trenutno DPS)
- Klub odbornika sa najvećim brojem odbornika iz reda opozicije (trenutno koalicija Demokrate – URA)
Ova tri člana gradonačelnik i klubovi odbornika predlažu, a imenovanje istih vrši Odbor za izbor i imenovanja.
Odbor za izbor i imenovanja je stalno radno tijelo Skupštine Glavnog grada koje, kao i sve druge odbore, čine poslanici Skupštine. Mjesta u odboru se dijele u odnosu na broj poslanika u parlamentu (Sastav odbora odgovara stranačkoj strukturi Skupštine) tako da trenutno u Odboru od 9 članova, 5 su poslanici DPS-a, tri koalicije Demokrate-URA i jedan Demokratski Front – SNP. Na ovaj način Demokratska partija socijalista ima potpunu kontrolu nad svim odlukama vezanim za mjesne zajednice.
Tako da vlast u organima mjesne zajednice, bez obzira na želju i političku opredijeljenost stanovnika mjesne zajednice, uvijek ima vladajuća partija na nivou Glavnog grada. U ovom slučaju, članovi DPS-a biraju sekretara i 4 od 5 članova savjeta, dok URA-Demokrate predlažu jednog člana Savjeta za kojeg Obor (gdje većinu ima DPS) odlučuje da li da imenuje ili odbaci.
Član 45 Odluke iz juna 2021. godine navodi da je rok za obrazovanje novih savjeta 9 mjeseci od donošenja odluke, a u slučaju da ne ispoštuje dati rok, imenovaće se privremeni organ. Prošlo je 15 mjeseci i savjeti nisu obrazovani a privremeni organi nisu imenovani. Trenutna situacija je takva da mjesne zajednice od svojih organa imaju imenovanog samo vršioca dužnosti (v.d.) sekretara.
Portal Glas Zabjela se obratio Glavnom gradu i Sekretarijatu za finansije sa pitanjima da li su upoznati sa neusklađenošću sa Odlukom i zašto je to tako, ali nismo dobili nikakav odgovor.
Značaj mjesnih zajednica
Jasnim i namjenskim trošenjem novca organi Mjesne zajednice postali bi saveznici građana i nosioci bitnih projekata za svoje prostore. Određene MZ imale bi kapacitet za izvođenje i velikih infrastrukturnih projekata posebno imajući na umu da naselja kao što je Zabjelo i njegove dvije mjesne zajednice koje imaju više stanovnika nego mnoge opštine u Crnoj Gori.
Zakonom o lokalnoj samoupravi definisano je da u mjesnoj zajednici građani odlučuju i učestvuju u odlučivanju o ostvarivanju lokalnih potreba i interesa u oblastima: uređivanja naselja, stanovanja, zaštite potrošača, kulture, fizičke kulture, zaštite i unaprjeđivanja životne sredine, kao i drugim oblastima života i rada, u skladu sa statutom dok svoje aktivnosti mogu finansirati na sledeće načine: iz prihoda opštine koji se mogu ustupiti mjesnoj zajednici, sopstvenih sredstava lokalnog stanovništva koja se udružuju neposredno, putem samodoprinosa ili na drugi način, donacija pravnih i fizičkih lica, naknada za usluge koje svojim aktivnostima, ostvaruje mjesna zajednica, u skladu sa odlukom skupštine opštine, poklona i drugih sredstava.
Prošle godine na Zabjelu je izgrađen park u Ulici 27. marta. Projektom, park je trebalo da obuhvati prostor od 12.000m2 i da sadrži brojne sadržaje. Kada je park izgrađen obuhvatao je samo 5.000m2 planiranog prostora. Obrazloženje je bilo to da Glavni grad nije uspio da postigne dogovor sa vlasnicima ostalih parcela kao i to da za novac potreban da se to završi, Glavni Grad navodno može izgraditi 6 ovakvih parkova u drugim djelovima grada.
Iako su vlasnici ovih parcela bili otvoreni za kompenzaciju koja bi uključila parcele u drugim djelovima grada, gradska uprava je odustala od pregovora i inicijativu prepustila vlasnicima parcela, koji nemaju nikakav interes u izgradnji ovog parka jer novac ne mogu dobiti. Dakle, građani su prepušteni tuđim privatnim interesima, a Glavni grad je okrenuo leđa završavanju parka.
Gradonačelnik Ivan Vuković je objasnio da neka naselja „nemaju ni ljuljašku“ pa zbog toga Zabjelo ne može dobiti park u punom kapacitetu, jer je procjena vrijednosti zemljišta koje treba otkupiti od privatnih lica preizdašna za budžet Glavnog grada. Iako su vlasnici parcela bili spremni na kompenzaciju, odnosno zamjenu parcela u Podgorici.
Zbog svega navedenog u ovom tekstu, odnosno zbog ovakvog stanja i odnosa prema mjesnim zajednicama, građani nemaju načina da se uvjere koliko je pravedna raspodjela javnih sredstava u okviru Podgorice. Moguće je da neka druga naselja dobijaju više novca i bolji odnos gradske uprave nego Zabjelo, a građani nemaju načina da se uvjere u to ili u suprotno.
Nedavno, u Dajbabama je najavljen referendum u vezi priključenja novoj samostalnoj opštini Zeta. Taj referendum nisu tražili građani, ali je poslužio kao podsjetnik da na mjesnom referendumu građani sa dijela teritorije opštine mogu da se izjašnjavaju o pitanjima iz nadležnosti lokalne samouprave.
Uslovi i način sprovođenja, kao i pitanja o kojima će se građani izjašnjavati mjesnim referendumom utvrđuju se statutom. Na ovaj način, u mjesnim zajednicama se i dalje može praktikovati direktna demokratija, ali čak ni tada, Skupština Glavnog grada nije u obavezi da prihvati rezultate mjesnog referenduma.
Sve ovo ukazuje na potencijalno namjerno urušavanje mjesnih zajednica, što nije iznenađujuće, jer nijednoj vlasti, ni državnoj ni lokalnoj, ne odgovara decentralizacija moći odnosno veća autonomija manjih konstituenata lokalne samouprave, a pogotovo im ne odgovara odlučivanje u rukama građana.
Rezultat svega ovog je da građani nemaju više prava koja su imali da direktno biraju svoje predstavnike i sami odlučuju o tome kako će biti uređena njihova neposredna životna sredina, dok nadzor nad trošenjem javnih finansija ne postoji, jer građanima nisu dostupne informacije i podaci o raspolaganju njihovim novcem na lokalnom nivou.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Transparentnost lokalnih online medija za jačanje demokratskih kapaciteta”, koji sprovodi Centar za političku edukaciju a koji finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.