Iako azbestne ploče, poznatije kao „salonit“ decenijama bezopasno stoje na krovovima, trenutak kada se polome ili presijeku pretvara ih u mikroskopsko bojno polje.
Azbest nije hemijski otrov u klasičnom smislu, on je mehanički ubica. Kada se ploča slomi, oslobađaju se milioni mikroskopskih vlakana koja djeluju kao igle, koje su toliko lagane da lebde u vazduhu satima. U slučaju da su nataložene na tlo, vjetar od njih može napraviti smrtonosnu oluju. Čak i da duže vrijeme ostanu na tlu, vremenske prilike kao što je rast temperatura ih takođe može „aktivirati“.
U pitanju su vlakna do 1200 puta tanja od ljudske dlake. Prirodne barijere ljudskog tijela, poput sluznica nosa i grla, ih ne mogu zaustaviti, tako da one prolaze direktno u najdublje djelove pluća, gdje ostaju zauvijek. Pošto je azbest mineralno otporan na kisjelinu, odbrambene ćelije tijela ne mogu da ga „pojedu“, već u tom procesu pucaju i odumiru, ostavljajući ožiljke na plućnom tkivu.
Bolesti poput azbestoze ili mezotelioma (rak plućne maramice) mogu da se razviju i godinama nakon izlaganja.
Primjera radi, osiguravajuće kuće na zapadu znaju i da odbiju da prodaju polisu osiguranja radnicima koji su rukovali azbestom, upravo jer ih gledaju kao „tempiranu bombu“. Kada prodaju osiguranje firmama, te polise isključuju oboljenja od azbesta, odnosno ako radnik oboli zbog azbesta, osiguranje neće platiti odštetu.
Iako je moderni salonit relativno bezbjedan, ove ploče starije proizvodnje (fabrika je izgrađena 1980. godine) sadrže azbest, što je i potvrdila Ekološka inspekcija. Evropska unija je uvela potpunu zabranu azbesta 2005. godine.
Situacija sa bivšom fabrikom „19. decembar“ je problematična jer se u neposrednoj blizini nalaze dvije stambene zgrade, nekoliko porodičnih kuća, park za djecu, pa čak i škola.
Dodatnu brigu izaziva činjenica da je već četvrtina objekata srušena, kao i to da se na nedavno objavljenom snimku vidi da bager na rušilištu podiže prašinu. Po Elaboratu o rušenju na osnovu kojeg je investitor dobio dozvolu za rušenje jasno je navedeno da rušenje smije da se radi samo ručno, te da bager može da se koristi isključivo za pomjeranje i utovar šuta, i to pod uslovom da se primjenjuje kvašenje, odnosno polivanje vodom.
Iako je prethodnih dana padala kiša, podizanje prašine sa snimka je upalilo alarm da se štetnim opadom možda ne rukuje u skladu sa propisima.
Osim procesa rušenja i rukovanja otpadom, upitno je na koji način i gdje investitor odlaže štetni otpad.
Privremeno skladištenje može trajati do godinu dana i to pod strogim uslovima hermetičkog pakovanja a zatim i izolovanja i obezbjeđivanja posebnih kontejnera daleko od ljudi.
Ekološka inspekcija je obišla lokaciju 14. i 16. februara, nakon dojava o rušenju krovova koji sadrže azbest, te konačno potvrdila prisustvo azbesta na nekim od objekata. Kako su potvrdili za Glas Zabjela, Ekološka inspekcija je u kontaktu sa investitorom „Rafaelo 2019“ doo i u toku je prikupljanje podataka i utvrđivanje činjenica, nakon čega će preduzeti zakonom propisane mjere.
Investitor mora izraditi plan o upravljanju otpadom i dobiti saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine. Strogo je zabranjeno bilo kakvo drobljenje ili prerada ovih ploča.
Azbest se mora demontirati i odvojiti od ostalog šuta kako se ne bi kontaminirao neopasni otpad. Da bi se spriječilo širenje smrtonosnih vlakana, investitor mora pakovati ploče u zatvorene kese ili folije debljine 0.4 – 0.6 mm.
Prevoz se vrši isključivo u pokrivenim vozilima. Zabranjeno je bacanje ili istresanje ploča; moraju se pažljivo utovarati i istovarati.
Odlaganje se vrši isključivo na deponiju, u posebne, označene kasete uz obavezno dnevno prekrivanje.
Nezvanične informacije, koje nisu potvrđene, ukazuju da investitor nema ugovor sa deponijom, a Glas Zabjela još uvijek nije dobio odgovore na pitanja upućena stručnom nadzoru rušenja kojeg je angažovao investitor.
