Kreativna tinejdžerka sa zanimljivim hobijem

Majda Škrijelj
Majda Škrijelj

Majda Škrijelj bavi se zanimljivim hobijem. Ukrašava kutije, crta, pravi dekoracije od kamena. Naša divna komšinica poklonila nam je stalak za olovke koji je sama napravila i ukrasila, i koji sada, kao amajlija, krasi našu redakciju.

Majda Škrijelj

Reci nam nešto više o sebi da bi te naši čitaoci bolje upoznali.

Ne volim da pričam o sebi, ali ono što je bitno da čitaoci znaju jeste da sam učenica Dizajna enterijera u Srednjoj građevinsko-geodetskoj školi, da imam 18 godina, i da volim sve vrste umjetnosti od muzičke, dramske, scenske do ručnih radova.

Kako to da si počela da se baviš ovim hobijem? Bilo bi logičnije da neko ko voli da crta i boja uzme štafelaj u ruke i svoje zamisli prenese na veću površinu?

Zapravo počelo je iz šale, planirala sam poklon za moju najbolju drugaricu… i pošto sam željela da joj poklonim nešto drugačije i originalnije od parfema, garderobe i sl, uzela sam običnu drvenu kutiju i boje, četkice i lak. Tako je nastala moja prva kutija na koju sam i dan danas veoma ponosna.

Gdje nabavljaš kutije i ostali materijal? Da li je to skupo?

Postoje posebne prodavnice u kojima se prodaju materijali i kutije za tehniku dekupaž,
hoby art… A materijal je pristupačnih cijena, sve u zavisnosti od dimenzija i oblika.

Koliko vremena je potrebno za ukrašavanje jedne kutije i koje dimenzije su najzahvalnije?

Za veće kutije mi je potrebno tri do četiri dana, a za manje od dva do tri… Najzahvalnije su manje kutijice iz razloga što ima malo prostora za oslikati nešto… To uvijek smatram velikim izazovom, brže mogu biti gotove, a i cijene su kupcima pristupačne, kako starijima tako i mlađoj populaciji (zbog džeparca).

Sa kojim materijalima najviše voliš da radiš?

Najljepša dekoracija po meni je čipka. Nju smatram neprevaziđenom.

Da li si uspjela da prodaš neku kutiju i da zaradiš makar za džeparac?

Jesam. Bilo je narudžbi i što mi je veoma drago, naručuju se sve dimenzije pa je to korisno za mene jer vježbam i napredujem. Nije ustaljena veličina kutija što mi omogućava da budem kreativnija i da osmislim nove ukrase i dekoracije.

 

Da li osim kutija ukrašavaš još ponešto?

Naravno, “ukrašavala” sam dječija lica, tj. bavila sam se “face art-om” u dječijoj igraonici kao animatorkom dječijih rođendana. To je jedno nezaboravno iskustvo.

Majda Škrijelj

Vidjeli smo tvoje radove na kamenju, mnogo interesantna tehnika. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Kamenje je nešto što svako od nas svakodnevno viđa oko sebe. Tako sam došla na ideju da obično, dosadno kamenje koje djeca najčešće šutiraju ili ih čak uopšte i ne primjećujemo, pretvorim u umjetnost. Jedna tako, na izgled, obična stvar, u oku posmatrača moze biti vrlo zanimljiva i inspirativna.

Misliš li da se današnji tinejdžeri rijetko bave nekim hobijem? Zašto misliš da je to tako?

Tako je nažalost. Vjerovatno zbog prekomjerne upotrebe računara i pametnih telefona. Smatram da je to bolest današnjice koja polako, ali sigurno donosi loše posledice po mlade generacije…

Da li ti provodiš previše vremena na društvenim mrežama i koliko je to prosječno vremena tokom dana?

Recimo da osrednje provodim vremena, ni premnogo ni premalo. Nisam nikad gledala koliko je to u satima, smatram da znam koje su razumne granice.

Čuli smo da se baviš i volontiranjem i da ideš na folklor? Kako sve to postižeš?

Volonitiranju sam se posvetila zato što mislim da svijest o tome, kod nas, u našoj državi, nije na zavidnom nivou. Ja od toga naravno nemam materijalnih prihoda, ali iskustvo, znanje, nova poznanstva i druženja tokom volontiranja su neprocjenjiva.

A sto se tiče folklora, to je moja ljubav od malih nogu, koju je kod mene još sa 3-4 godine probudio tata koji se bavio folklorom 20 godina. Želim ići njegovim stopama.

Kad čovjek radi ono što voli i što ga ispunjava uvijek nađe vremena za to.

Šta planiraš da studiraš i zašto si baš to odabrala?

Iskreno, mnogo mi je teško da se odlučim, jer sebe vidim kao svestranu osobu, volim mnogo toga… Želim da ostvarim sve svoje zamisli. U planu imam dvije opcije. Jedna je da upišem arhitekturu, jer smatram da sam u svojoj srednjoj školi stekla dosta znanja o tome i da bih sjutra mogla biti dobar projektant, aritekta, dizajner enterijera, a druga opcija je da upišem Filozofski fakultet u Nikšiću. Kao mala sam maštala da budem učiteljica kad odrastem i mnogo me privlači rad sa djecom u najmlađem uzrastu.

Glas Zabjela ti želi mnogo uspjeha, šta god da izabereš.

Intervju je objavljen u drugom broju časopisa Glas Zabjela, marta 2017. godine