Svako na Zabjelu je bio „Poletarac“

Đina Vrbica

 

"Đina Vrbica"
Fotografija je doprinos sagovornika

Na Zabjelu se nalaze tri vrtića u okviru predškolske ustanove „Đina Vrbica“. Najstariji od njih je vrtić u ulici Radosava Burića, preko puta solitera, koji je prethodnih decenija pohađalo najviše djece sa Zabjela i iz Zelenike. Razgovarali smo o vrtićima i planovima širenja sa tadašnjom direktoricom JPU „Đina Vrbica“ gospođom Natašom Tomović Golubović, koja je i sama naša Zabjelčanka, pa smo od nje saznali i mnoge novosti.

Roditelji će sigurno biti zadovoljni viješću da će se na pomenutom vrtiću izgraditi još jedan sprat kako bi se riješio problem prebukiranosti. Kada je otvoren vrtić, kako je bio organizovan i koliko se povećao broj djece koja danas pohađaju ovaj vrtić u odnosu na prethodna vremena?

U okviru JPU ,,Đina Vrbica“ je 14 vaspitnih jedinica — objekata u kojima oko 400 zaposlenih brine o 3350 djece predškolskog uzrasta. Od tog broja 3 objekta – vaspitne jedinice se nalaze na teritoriji Zabjela i to: „Leptirić“ u ul. 4 jula, „Poletarac 1“ u ul. Radosava Burića i „Poletarac 2“ u ul. 8. marta 76.

„Poletarac 1“ je objekat napravljen 1982. godine. U svom sastavu ima 7 jaslenih grupa u kojima borave djeca do 3 godine i 8 vaspitnih grupa vrtića za djecu od 3 godine starosti do polaska u školu. Naravno, broj grupa je povećan od datuma otvaranja jer smo sve unutrašnje prostore pretvorili u radne sobe kako bi izašli svima u susret i omogućili da što veći broj djece ima pristup predškolskom vaspitanju i obrazovanju.

Za upis u vaspitnu jedinicu „Poletarac 1“ uvijek je vladalo veliko interesovanje roditelja, u prvo vrijeme zbog potrebe roditelja da zbrinu djecu dok su na poslu, a kasnije, naročito posljednjih godina, razlog je izuzetan rad zaposlenih, kao i povjerenje koje smo izgradili u zajednici.

Program i aktivnosti koje se realizuju su brojne i prezentovane su i kroz medije, a najbolji promoteri našeg rada su djeca. To potvrđuju dobri rezultati djece čak i pri samom testiranju za upis u školu, a sada se na tome radi i još više kroz Tranzicioni program koji realizujemo u saradnji sa Ministarstvom prosvjete.

Da li ste zadovoljni organizacijom rada u tom vrtiću? Koliko grupa ima u vrtiću, a koliko vaspitačica i ostalog osoblja?

U vrtiću trenutno postoji 8 vrtićkih i 7 jaslenih grupa, koje obuhvataju oko 350 mališana, o kojima brinu 33 vaspitačice i 13 medicinskih sestara. Naravno, brigu o ishrani i higijeni vodi 7 kuvara i 6 higijeničarki.

Vrtić „Poletarac 1“ je dugo vremena bio pokretač i tačka realizacije brojnih projekata i aktivnosti, a naročito je bio prepoznatljiv kao objekat koji promoviše ekološku svijest kod djece i roditelja, te prednosti i benefite društva od reciklaže. U okviru ekološkog obrazovanja ostvarujemo maksimalnu saradnju sa ekološkim organizacijama ,,Green home” i ,,Ozon” kao i sa Agencijom za zaštitu životne sredine i Zavodom za školstvo.

Samo interesovanje roditelja za upis u ovaj vrtić, koje uvijek prevazilazi naše kapacitete, jasan je pokazatelj rada i posvećenosti naših zaposlenih.

Koje su najčešće zamjerke koje roditelji upućuju, a čime su uvijek zadovoljni kada je u pitanju ovaj vrtić, kao i drugi vrtići JPU „Djina Vrbica“ ?

Najčešće zamjerke roditelja, ali i problem sa kojima se podgorički vrtići godinama bore, jeste prebukiranost vaspitnih grupa. Za riješavanje ovog problema bio je potreban niz godina, a okolnosti koje su se dešavale u lokalnoj zajednici, kao što je ekspanzija izgradnje stambenih prostora, uslovljavale su i povećanje broja djece, kako na Zabjelu, tako i u drugim naseljima kojima gravitiraju vrtići JPU „Đina Vrbica“.

Na našu radost, prošle godine je otvoren novi vrtić u Zagoriču, za 2018. godinu je planirano otvaranje vrtića na Starom Aerodromu, a planirali smo i proširenje prostornih kapaciteta „Poletarca 1“.

Saradnja sa roditeljima je svakodnevna i intenzivna. Odvija se na više načina: neposrednom komunikacijom pri prijemu i praćenju djece, pisanim putem (informatori na oglasnoj tabli), učešćem pri organizovanju raznih aktivnosti: izleta, posjeta, programa, boravka u vaspitnim grupama, donacijama, kroz rad Savjeta roditelja… Zadovoljni smo kako se odvija saradnja sa roditeljima. Najveći dokaz da roditelji imaju povjerenje i da cijene rad naše Ustanove je činjenica da su upravo roditelji predložili da nam se dodijeli nagrada „Oktoih“ koja je 17. janura 2016. godine zaista i pripala našoj ustanovi. Izuzetno smo ponosni na ovu nagradu koja nas obavezuje da idemo dalje i borimo se za najmlađe stanovnike Podgorice.

Kako se može prevazići prebukiranost ovog vrtića, s obzirom na to da se često dešava da je interesovanje za upis djece veliko, a da se sva djeca ne mogu upisati? Da li roditelji imaju razumijevanja?

Problem ove vrste prevazilazi se otvaranjem novih vaspitnih grupa, jedinica, što smo i uradili otvaranjem nove „Poletarac 2“ gdje su otvorene 4 vrtićke i 2 jaslene grupe.

Drugi način je uvođenje novih popodnevnih programa kao i kraćih programa pripreme za školu. Popodnevni program se realizuje počev od ove školske godine u „Poletarcu 2“ , a kraći program u „Poletarcu 1“.

Planovi za dalje su nadogradnja još jednog sprata na postojeću vaspitnu jedinicu „Poletarac 1“ što je predviđeno DUP-om.

Roditelji su zainteresovani za bezbjednost hrane i uopšte cjelokupnu bezbjednost djece u vrtiću. Možete li nam reći više o tome?

Bezbjednost hrane u vrtićima je na najvišem nivou, a kontrole rada naših kuhinja, pored tima koji je zadužen za to, vrše i različite inspekcije kao i Institut za javno zdravlje. Kada govorimo o bezbjednosti djece u vrtiću važno je istaći da smo planirali da se tokom ljeta na svim našim vrti- ćima ugrade alarmni protivprovalni sistemi, te da je oduvijek svim našim zaposlenima najvažniji cilj da djeca budu bezbjedna.

Da li se možda planira renoviranje ili proširenje vrtića?

Plan je, kao što sam već rekla, nadogradnja objekta „Poletarac 1“. Takođe, renovirana je kuhinja i sve je spremno za nabavku savremene kuhinjske opreme – pekare, kipera, savremenih mašina za pranje suđa i kompletne opreme kako bi se formirala velika centralna kuhinja za ovaj dio Podgorice.

Intervju je objavljen u drugom broju časopisa Glas Zabjela, marta 2017. godine