Zabjelčani u Australiji

Zabjelčani u Australiji

Nešto manje od Evrope, s površinom od 7.704.159 kvadratnih kilometara, Australija je atraktivna i bogata zemlja, u kojoj je, kako je jedan putopisac zapisao, nevjerovatno ono što je istina, a istinito ono što je nevjerovatno. U nju su stigli narodi sa svih strana svijeta; žive skladno, uvažavaju prava i poštovanje kulturnog nasljeđa australijskih domorodaca, Aboridžina.

Privlačila je iseljenike; naravno i crnogorske. Prvi je, po svemu sudeći, stigao 1860. godine. Bio je to Nikola Milović. Zatim, 1886. dolaze iz Bijele, braća Šerovići, Todor i Simo…

U ovaj od Evrope najudaljeniji kontinent, sedamdesetih prošlog vijeka, dolaze i Zabjelčani.

Boraveći svojevremeno u Australiji, u svojstvu sekretara Matice iseljenika Crne Gore, posjetio sam Crnogorsko kulturno-umjetničko društvo „Njegoš“ kojemu je jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Slobodan Lazović. Rođen je na Zabjelu 10. marta 1942. godine. Rano je ostao bez oca Vujadina, pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta.

Učio je Slobodan u titogradskoj Osmogodišnjoj školi „Milorad Musa Burzan“.

,,A kasnije, kad sam završio bravarski zanat metalske struke, otvorio sam privatnu radionicu – priča mi Lazović. – Nalazila se u Ulici Novaka Miloševa, odnosno, kako se u Titogradu zborilo, u dvorištu Stijovića… “

Sa suprugom Dragicom, sinom Vujadinom i bratom Spasojem Đurišićem, dolazi 1972. godine u Australiju. U Sidneju, Slobodan i Dragica dobijaju ćerku Zoricu, potom i petoro unučadi.

Zabjelčani u Australiji
Slobo Vuković (treći s lijeva) sa Zabjelčanima u Australiji 1992. godine

„Za rad „Njegoša“ najzaslužniji je Slobodan Lazović. On je rob toga društva; da nije njega ne bi bilo ni „Njegoša“”– kazuje mi Sidnejac, Drago Radović, član Društva.

Obradovali se mom dolasku.

Praktično, tvoja posjeta je i prvi dolazak nekog zvaničnog predstavnika za iseljenike iz Crne Gore.” – veli Slobodan Lazović.

I: bijeli se Zabjelo u Sidneju. Sretao sam Zabjelčanina, Joša Pavićevića i njegovu porodicu, takođe vrijedne članove Crnogorskog kulturno-umjetničkog društva „Njegoš“.

„Osnivačka skupština Društva održana je 16. oktobra 1977. godine” – naglašava Slobodan Lazović. – „Bile su to prevelike obaveze za sve nas u prvim danima, ali sve je to nadjačala velika želja koja se javljala kod svih nas, daleko od zavičaja…”

Mnogi etnici, u Sidneju, žele da predstave zavičajnu kulturu. Obraćajući se kulturnoj javnosti Australije, doprinose afirmaciji svoje etničke zajednice.

Članovi Crnogorskog kulturno-umjetničkog društva „Njegoš“ nastupaju u čudesnom zdanju Sidnejske opere, koje se, kao dio svjetske baštine, nalazi na UNESKO-voj listi. Operu je projektovao danski arhitekta Jern Ucon, a zvanično je otvorena 20. oktobra 1973. Ima pet pozorišnih sala i niz drugih pratećih sadržaja. U njoj je dom Australijske nacionalne opere, Sidnejske pozorišne kompanije i Sidnejskog filharmonijskog orkestra.

Pod svodovima jednog od najznačajnijih arhitektonskih djela dvadesetog vijeka „Njegoševci“ promovišu crnogorsku kulturu.

U Društvu ima ponajviše Zabjelčana i njihovih familija. Radi se volonterski; zakupili su lijepe prostorije u Kabramati, dijelu Sidneja; imaju veliku i malu salu, kao i priručni bife. Kroz folklornu, dramsku i literalnu sekciju, nastoje da održe vjeru, kulturu, sebe i svoje ime.

„Đeca su nam rođena u Australiji, no, vezana su za našu Crnu Goru. Svi su dosta naučili u ovdašnjem Crnogorskom kulturno-umjetničkom društvu „Njegoš“ u kome su od malih nogu.” – veli Milenko Popović, koji je iz rodnih Mataguža davnih šezdesetih došao u Australiju. – To najbolje govori što znači jedno dobro organizovano nacionalno društvo koje nas spašava da se ne odrodimo, da ne zaboravimo našu staru domovinu, Crnu Goru…

Obilježavaju značajne godišnjice iz crnogorske istorije.

Slobodan Lazović je objavio nekoliko interesantnih knjiga o našem iseljeništvu u Australiji: ,,Njegoševci petog kontinenta”, zatim ,,Naše legende”; ova je knjiga štampana i na engleskom jeziku pod naslovom “Our legends”.

„Knjige posvećujem mojoj đeci, Vujadinu i Zorici, njihovoj đeci i mojoj unučadi, Danilu, Kuperu, Miji i Mileni i svim budućim naraštajima njihovih porodica sa željom očuvanja svog korijena na ovim prostorima” – kazuje Slobodan Lazović. ,,Isto tako, prijateljima i svim ljudima koji su uzeli učešće u radu Crnogorskog kulturno-umjetničkog društva ,,Njegoš” u Sidneju. Neka posluži kao dokument jednog vremena, o radu na kulturnom i etničkom očuvanju pod australijskim svodom…”

Gasne nebo, nad šiljatim krovovima Sidnejske opere.

I: teku priče zabjelske…

Autor ovog teksta je naš gost, gospodin Slobodan Vuković, nekadašnji glavni i odgovorni urednik ,,Titogradske tribune”, ,,Pobjede” i TANJUGA . Vrsni novinar, književnik, publicista, napisao je mnoštvo knjiga, a Udruženje jugoslovenskih pisaca za Australiju i Novi Zeland proglasilo je njegovu knjigu ,,Đetelina sa četiri lista” najboljom koja je o našim iseljenicima ikada napisana…

Tekst je prvi put objavljen u drugom broju časopisa Glas Zabjela, marta 2017. godine.