Zabjelo je godinama poznato kao naselje koje je iznjedrilo brojne sportiste, a sada ga na neki način predstavlja i fudbalerka Aleksandra Popović, koja je svojim radom i igrama stigla do nastupa protiv nekih od najboljih evropskih ekipa. Tokom karijere nosila je dres albanske Vlaznije, a iskustvo igranja na tom nivou opisuje kao nešto što se teško zaboravlja. „Za mene je to bilo jedno veliko iskustvo naći se na terenu i igrati protiv igračica koje su najbolje u Evropi i koje su te godine postale evropske prvakinje“, kaže reprezentativka Crne Gore, ističući koliko joj je takvo iskustvo značilo za dalji razvoj. Upravo zbog toga mlađim generacijama uvijek šalje istu poruku: „Nikad ne odustajte, borite se do kraja i uvijek vjerujte u sebe.“
Govoreći o razlikama u ženskom fudbalu u regionu, smatra da je napredak u Crnoj Gori posljednjih godina vidljiv. „Ženski fudbal u Crnoj Gori zaživio je zadnjih par godina, počelo se ulagati i podignut je na veći nivo“, objašnjava, dodajući da je danas i medijski mnogo bolje ispraćen nego ranije. Ipak, ističe da je Hrvatska trenutno nekoliko koraka ispred kada je riječ o organizaciji i praćenju lige. „Tamo se skoro sve utakmice prenose uživo i dosta ljudi prati fudbal i preko malih ekrana i na tribinama“ – primjećuje Popović.
Posebno je ponosna na rezultate koje posljednjih godina ostvaruje ženska reprezentacija Crne Gore. „Naša reprezentacija iz godine u godinu bilježi dobre rezultate. Prošle godine smo napravili istorijski uspjeh i plasirali se u Ligu B nacija“, kaže, uvjerena da ova generacija može napraviti dodatni iskorak na velikoj sceni. „Svaki sportista ima cilj, pa tako ga imamo i mi“, dodaje Aleksandra.
Iako nije rođena na Zabjelu, kaže da je duh kvarta osjećala od malih nogu zahvaljujući tetki koja više od dvije decenije živi tamo. „Često sam spavala kod nje i provodila dosta vremena na Zabjelu, tako da sam od malena osjetila taj duh Zabjela“, kaže Aleksandra, dodajući da se sve to potvrdilo kada se prije sedam ili osam godina i sama doselila u kvart. „Ljudi su svi tako ljubazni, dobri i komunikativni“ – zadovoljno će naturalizovaa Zabjelčanka.
Podrška lokalne zajednice joj, kako ističe, posebno znači. „A posebno mi je još draže kad znam da iza te podrške stoji moja lokalna zajednica“, poručuje. Redovno prati i FK Zabjelo, uz koji je vezana i porodično, jer je njen brat Jovan ranije nastupao za klub. „Najdraža mi je ta euforija prije i tokom meča, smatram da momci zaista imaju dvanaestog igrača na terenu“, kaže, dodajući: „Naravno da postoji povezanost sa klubom, jer sam i ja sa Zabjela.“
Na kraju, posebnu poruku šalje djevojčicama koje razmišljaju da se bave fudbalom. „Poručujem djevojčicama da se ne stide jer je fudbal i za djevojčice“, ističe Aleksandra, uz ideju da bi upravo Zabjelo u budućnosti moglo dobiti i ženski fudbalski klub, jer su osnove za to već postavljene.
„Mislim da je dobra ideja da i Zabjelo osnuje ženski fudbalski klub, kako bi djevojčice imale priliku da igraju za klub iz svog naselja.“ Posebno mjesto u njenom razvoju, kako kaže, imao je trener Indir Toskić – Tolje, kod kojeg je tokom ligaške pauze dodatno radila na sebi. „Od njega sam dosta toga naučila“, zaključuje fudbalerka sa Zabjela.
Lazar Đuričković
Fond za novinarstvo na Zabjelu
