Miodrag i Slavica Bulatović već godinama žive u ulici Princeze Ksenije, u zgradi na Zabjelu poznatijoj kao Splićanka. Njihova sudbina zauvijek se promijenila 18. maja 2018. godine, kada je Slavica je doživjela klasični moždani udar. Došlo je do totalne oduzetosti, pa je od tada korisnica invalidskih kolica.
Bulatovići žive između četvrtog i petog sprata, što znači da Miodrag Slavicu mora da nosi osam stepenika kako bi stigao do kućnog praga ili lifta.
“Lift koji koristimo ne stoji gdje treba, nego je nosim osam stepenika do kućice lifta. Kad dolazim iz grada popnem se na četvrti sprat i spuštam je stepenicu niz stepenicu, uz pomoć dobrih ljudi, pogotovo komšija koji mi svakodnevno izlaze u susret”, kazao je Miodrag.
Putem sajta fondacije Budi human prošlog četvrtka je pokrenuta humanitarna akcija kojoj je cilj bio sakupiti oko 9000 eura koliko bi iznosili troškovi montaže stepenišnog lifta.
Samo tri dana nakon objave razgovora sa Bulatovićima na stranicama Glas Zabjela, akcija je uspješno završena. Razgovor sa Bulatovićima vidjelo je oko 150 hiljada ljudi.
U ljetnjim uslovima, kada su duži dani i vrućine, Miodrag sa svojom suprugom veći dio dana provodi napolju, izvodi je u šetnju čak i po dva puta dnevno, da bi što više bila izvan kuće. Zahvaljujući tim izlascima, uspio je da obezbijedi Slavici normalan život u zajednici, te ona redovno ide kod frizera, viđa se sa prijateljima, ide u restorane i na medicinske preglede.
“U tom dijelu sam se zaista snašao zahvaljujući ljudima koji svakodnevno kruže ovuda, prepoznaju nas čim nas vide i pitaju treba li pomoć. Vjerujte da me je toga više i sramota. Ja držim ovaj glavni trup, ove dvije ručke, kolica su teška 18 kilograma, kada saberete to sa njenom tjelesnom težinom, možete samo zamisliti koliki je to teret za mene u sedamdesetim godinama“, istakao je.
Miodrag je sa Slavicom kroz grad znao šetati punih deset do petnaest kilometara, što su bile velike relacije. Sada mu je put olakšan zahvaljujući novom gradskom prevozu i autobusima koji imaju rampu.
“Obraćao sam se raznoraznim institucijama, ali bez odgovora. Imam sigurno dva kilograma papira gusto kucanih tekstova, gdje sam tražio da se napravi kosno podizna rampa ili stepenišni lift. Ostao sam bez odgovora čekajući da se neko smiluje, nakon čega sam stupio u kontakt sa Goranom Bulatovićem i fondacijom Budi human, poslao zahtjev i medicinsku dokumentaciju. Odmah su reagovali i sad žalim što to prije nisam uradio, jer to nije nikakva sramota, ne kradem ništa nego tražim da se spasi što se spasiti može”, objasnio je Miodrag.
Fondacija se odazvala na njihov zahtjev, pa im je dostavio projekat stepenišnog lifta koji će da riješi njihov problem, tako što će stručna služba Udruženja mladih sa hendikepom doći da montira stepenišni lift kada se prikupe potpisi.
Bulatovići su za nedjelju dana uspjeli da prikupe potpise komšija, što je bilo dovoljno da se pokrene akcija za prikupljanje novca.
“Pošto je Zabjelo veliko, a ja živim godinama na Zabjelu, želim svim Zabjelčanima da poručim da ih Bog poživi i da im se ujedno svima zahvalim iz doma Bulatovića, jer čine dobro koje ne može niko da zaboravi. Mene bi to spasilo, daj Bože da se to njima nikad ne desi, nego na dobro da im se vrati”, zaključio je Miodrag.
