Maratonom i preko okeana

Maratonom i preko okeana
Jovan Đonović

Njujorški maraton je godišnja trka dužine 42 kilometra koja prolazi kroz pet naselja „Velike jabuke”. To je najveći maraton na svijetu i može se pohvaliti sa oko 50.000 trkača u prosjeku koji iz godine u godinu uspješno završe ovu prestižnu trku. Prošle godine u maratonu je učestvovalo oko 72.000 trkača iz svih krajeva svijeta, a vjerovali ili ne, među njima je svog predstavnika imalo i naše Zabjelo!

Jovan Đonović je magistar ekonomije sa Zabjela, trenutno radi u jednom podgoričkom kazinu a trčanjem se bavi amaterski, rekreativno i prije svega iz ljubavi prema tom sportu. Oduvijek je volio fudbal i trčanje, a maraton je počeo ozbiljnije da shvata 2012. godine, kada ga je grupa prijatelja pozvala da sa njima istrči vjerski maraton od Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici do manastira Ostrog. Narednih 4 godine trčalo se i od Dajbaba do Cetinja. Uslijedili su Podgorički maraton, pa Beograd, Dubrovnik…

Za Njujorški maraton se prijavio sasvim slučajno. Naime, Jovanova drugarica se već nekoliko godina za redom prijavljivala za lutriju kojom se izvlače srećni dobitnici i budući učesnici ovog maratona, pa je prošle godine pozvala i Jovana da joj se pridruži. Jovan je od ranije imao želju da posjeti SAD, a ovog puta je sudbina odlučila da mu tu želju i ostvari. Zabjelčanin je imao tu sreću da bude odabran kao jedan od dobitnika ove lutrije, koja mu je, kako se ispostavilo, pružila pravu avanturu i nezaboravno iskustvo. Od samog putovanja u SAD, preko slijetanja na aerodrom Džon F. Kenedi i upoznavanja grada, do same trke i prolaska kroz cilj.

Maratonom i preko okeana

„Kako sam se približavao maratonu rasla je trema, tako je kad se prvi put srijećeš sa novim kontinentom. Sam Njujork je čudovište od grada, ali je sve tako organizovano i uređeno da jako dobro funkcioniše, i kad se upoznaš sa tim onda je fantastično za snalaženje. Iskoristio sam tih mjesec dana da naučim da se snalazim i da malo bolje upoznam grad.“

Maraton je sa ostalim trkačima počeo na ostrvu Stejton Ajland, a nastavio ga je preko mosta prema Bruklinu, Kvinsu, ušao i izašao iz Menhetna, da bi kroz cilj protrčao u predivnom Central Parku. Trku je završio za 4 sata. Osim Jovana, na maratonu su učestvovali još dva Crnogorca, Dragan Kumburović i Emil Brkanović.

„Nije mi bilo u planu da ostvarim neki lični rekord, cilj mi je bio sami doživljaj i uživanje. Kod njih je to praznik, cijeli grad i građani podržavaju taj događaj.“

Pod svjetlima velikog grada, svakome bi se moglo desiti da zaboravi odakle je došao. Jovan je, ipak, druga priča. U Njujork je sa sobom ponio i svoje Zabjelo, čije je boje sa ponosom isticao kad god je imao priliku.

„Njujorčani, kad trče maraton, na majici ističu dio grada iz kojeg dolaze, pa sam tako i ja. Nisam pronašao adekvatnu štampariju koja bi mogla na sami dres da mi odštampa grb Republike Zabjelo pa sam prije i poslije trke nosio običnu majicu sa motivima Zabjela.“

Maratonom i preko okeana

Jedino porodica ga je podržala. Zahvaljujući porodici je i otišao. Kad je počeo da trči maratone bilo je komentara „što će ti to“, a kasnije su i ostali shvatili da je to nešto pozitivno i zdravo.

Ne planira da se bavi trčanjem maratona na višem nivou, isključivo iz ljubavi. Kaže da ima dosta sportista koji ne dobijaju sponzorstva a takmiče se na ozbiljnijem nivou. Ipak, čini se da je i kod nas sve više zainteresovanih za ovaj sport. Na Zabjelu, kako kaže Jovan, postoji i grupa trkača pod nazivom „Sparta“.

Za Jovana trčanje nije samo sport, u njemu je pronašao i neki dublji značaj: „Čovjek kroz trening bolje upozna sebe. Ima vremena za razmišljanje, a i taj neki ventil za oslobađanje energije.“

A nije krio ni svoje oduševljenje našim časopisom.

„Glas Zabjela je fantastična stvar. Na taj način treba predstavljati Zabjelo i upoznavati građane sa našim naseljem. Važno je da se čovjek makne sa ulice i iz svakodnevnice. Da se druženje ne svodi isključivo na kafenisanje, iako i sam uživam u tome.“ – kazao je maratonac sa Zabjela.

Tekst je prvi put objavljen u petom broju časopisa Glas Zabjela, januara 2018. godine.

Expergo podcast glas zabjela
Prethodni članakRakete u oblacima sjećanja
Sledeći članakPosne energetske pločice