Zabjelska lasta bez pasoša

Slobodan Bećo Došljak

Slobodan Došljak je pjesnik, član Udruženja književnih stvaralaca Crne Gore i Zabjelčanin od rođenja. Mi ga svi znamo kao čika Beća i gotovo da nema onog ko učio u Osnovnoj školi „Vuk Karadžić” a da nije zapamtio svaki njegov dolazak i pjesničke časove. Mi smo posjetili našeg čika Beća i uz prijatan razgovor i nezaobilazni zabjelski humor saznali više o njegovom stvaralaštvu.

Stariji, a i relativno mlađi građani Zabjela sjećaju se Vaših pjesama, knjiga, gostovanja u školama. Poznajemo vas i srijećemo gotovo svakodnevno na Zabjelu. Iako vas odavno znamo, nikada nismo saznali kako ste i zašto počeli da pišete pjesme za najmlađe i kada ste uočili talenat za to?

Zabjelčani svih generacija pa i oni koji su došli sa strane raduju se kada me vide na ulici ili na bilo kom mjestu. Ja sam sa svima dobar i sa svima se rado družim, bez obzira na godine. Obilazio sam sa radošću škole i vrtiće i svi su se Zabjelčani radovali.

A evo i kako sam zavolio književnost. Na Radiju Crne Gore, Radiju Titograd, bila je jedna zaista kvalitetna večernja emisija iz kulture koju je vodio poznati književnik Petar Đuranović. Slušajući te emisije čuo sam za mnoge književne stvaraoce širom svijeta pa me je to i zainteresovalo. No, moje pravo pisanje je počelo po upisu na studije sporta u Nikšiću 1980. godine.

Čime ste se još bavili osim pisanjem? Imate li, ili ste imali neki hobi?

Tokom studija u Nikšiću dobio sam neku ogromnu snagu za stvaranje dječijih pjesama, zatim zagonetki, pitalica, sanjalica i priča. I nakon završetka studija nastavio sam da pišem i stigao sam do stopete knjige. Imao sam i čudan hobi – zidanje. Sazidao sam Zabjelsku plažu, koju sad zovu Bećova plaža, što me veoma raduje. Igrao sam i fudbal za FK Zabjelo. A mnogo sam volio i da sadim drveće.

Od kada stanujete na Zabjelu i koliko se Zabjelo promijenilo od tih vremena?

Rođen sam na Zabjelu 8. aprila 1955. godine i mogu vam reći da smo se tada, a i mnogo kasnije na Zabjelu gotovo svi poznavali. U tim vremenima nije bilo puno stanovnika koji su imali vodu, pa nas je opsluživalo tridesetak bunara pored kojih smo se svi susretali. A evo, vidite, sad je Zabjelo veće od mnogih gradova Crne Gore.

Da li vam se čini da su djeca sada drugačija u odnosu na osamdesete godine kada ste možda i najviše pjesama napisali?

Bez obzira na vremena djeca su sva ista. Njima treba pružiti igre i radovanja, da su što dalje od tuge.

Koja je vaša omiljena knjiga pjesama i zašto?

Moja najmilija knjiga je svakako LASTA BEZ PASOŠA. Ona je bila prva u nizu mojih knjiga. U njoj sam pisao o pticama koje sam kao mali gađao praćkom, a eto vidite kasnije sam sadio drveće i pomagao im i pisao o njima.

 

Mislite li da se danas može živjeti od književnosti i da li biste mladima savjetovali da se bave pisanjem?

Moglo bi se živjeti od književnog stvaralaštva, doduše skromno, ali mi puno zaostajemo za drugim državama. Moja preporuka mladima je da se bave dječijom književnošću jer je i meni pričinjavala velike radosti. Ko god ima talenta neka nastavi, a mi stariji smo tu da podržimo takve aktivnosti.

Šta mislite da Zabjelu nedostaje danas?

Zabjelu nedostaju mnoge stvari, a prije svega Centar za kulturu sa salom od petstotina mjesta. A ne bi bilo loše napraviti i jedan zatvoreni bazen, da bi djeca mogla plivati tokom cijele godine, znajući da je Zabjelo oduvijek imalo vrhunske plivače i skakače u vodu, da ih sad ne nabrajam jer bi to bio poduži spisak. Valjalo bi i da se uradi jedan vidikovac na Ljuboviću da bi djeca, kako ona iz vrtića tako i ona iz škole, mogla da gledaju svoj grad kao na dlanu….

 

DOKTORKA RODA

Ja se plašim da ne prija,

tim žabama hladna voda,

pa sam zato stigla i ja,

to doktorka reče roda.

 

Žao mi te jadnice,

moram im pomoći,

a ja imam slušalice,

trebale bi doći.

Uze roda slušalice,

da pregleda žabe.

Bolest hara nemilice,

a pregled je džabe.

 

Što se tiče tvog pregleda,

i mi žabe nešto znamo

čudno nešto to izgleda,

prevarit se mi ne damo.

 

Što se tiče dijagnoze,

tebi hvala, rodo gladna,

slabe su ti te prognoze,

nama prija voda hladna.

 

Intervju je objavljen u prvom broju časopisa Glas Zabjela, januara 2017. godine