Da ih ne zaboravimo

Da ih ne zaboravimo
Učenici svih generacija osnovnih škola: „Vuk Karadžić” i „Oktoih” na Zabjelu, svoje izlete i časove u prirodi provodili su, a i danas provode, ispod brda Ljubović. Autori ovog teksta su i sami „dvoje po dvoje”, kako su učiteljice tada tražile, pješačili do brda Ljubović i igrali se oko spomenika, uredno odvojenog bijelim betonskim stubovima, u čijem je podnožju uvijek bilo cvijeće.

da ih ne zaboravimoNažalost, nismo znali više detalja o spomeniku. I danas kada smo na ulicama Zabjela, upitali naše sugrađane o tom spomeniku, nismo uspjeli da saznamo mnogo više. Iz poštovanja prema onima koji su živote dali za nas, za generacije koje će doći posle njih, odlučili smo da napišemo ovaj tekst. Namjera nam je bila da saznamo šta se tačno desilo ispod Ljubovića na mjestu gdje se sada nalazi spomenik rodoljubima iz Drugog svjetskog rata. Najviše informacija i veliku pomoć dobili smo od gospodina Čedomira Lješevića, novinara i publiciste, člana Predsjedništva UB NOR-a i ANTIFAŠISTA PODGORICA.

Evo šta nam je ispričao gospodin Lješević:

„U opštini Podgorica ima oko 250 spomenika i spomeničkih obilježja. Jedan od njih podignut je na mjestu ispod Ljubovića gdje je 25. juna 1943. godine strijeljano od strane italijanskih fašista 30 rodoljuba koji su dovedeni iz Barskog koncentracionog logora. Iz istog logora je nakon ovog neljudskog čina, dovedeno još 180 naših rodoljuba koje su Italijani u znak odmazde poveli i strijeljali širom Crne Gore. Italijanski su fašisti, dakle, ispod Ljubovića, te vremenski daleke, a emotivno nama bliske godine, ovim zločinom upotpunili svoju krvavu podgoričku kartu, jer je prethodno na teritoriji Podgorice strijeljano 153 ljudi na Vrelima Ribničkim i na Cijevni. Ispod Ljubovića Italijani su strijeljali 30 rodoljuba, a da među njima ne nađoše ni jednog kome Crna Gora i njen narod nijesu bili iznad svih vrijednosti, pa i iznad sopstvenog života.”

„Svake godine s pijetetom i istorijskom odgovornošću Opštinski odbor Udruženja boraca i antifašista Podgorice i Glavni odbor SUBNOR-a Crne Gore polaže vijence u znak poštovanja i sjećanja na ove rodoljube. Sve što idemo dalje u vremenu – a sada je više od 70 godina od tog fašističkog zlodjela – naša je obaveza i veća i odgovornija, pogotovo što svaka herojska smrt naših najmilijih traži vječno sjećanje starijih i trajno poštovanje mladih i narastajućih generacija.”

Ovaj tekst čini i dio govora gospodina Lješevića koji je održao polažući vijence na ovaj zabjelski spomenik.

Tekst je objavljen u prvom broju časopisa Glas Zabjela, januara 2017. godine