Za kompletno, zaokruženo vaspitanje i obrazovanje djece, nije dovoljno podučavati ih matematici, književnosti, istoriji i ostalim školskim disciplinama. Preporučljivo je da svaka odrasla ali i mlada osoba što ranije bude u stanju da se stara o sebi, kako zbog lične nezavisnosti tako i zbog budućih generacija na koje treba prenijeti što više znanja i vještina.
Ovo su prepoznali i u Osnovnoj školi “Oktoih” na Zabjelu, gdje je prošle srijede, na času odjeljenske zajednice, nastavnik Sava Kovačević sa učenicima petog razreda vježbao kućne poslove, od peglanja do slaganja odjeće.
Pitali smo nastavnika Kovačevića kako je nastala ova ideja.
“Sama ideja je nekako proizašla iz samog procesa sa učenicima. Kad kažem procesa mislim razgovora o tome koliko oni generalno učestvuju u obavljanju, ne bih rekao kućnih poslova, nego svakodnevnih životnih radnji sa kojima se susreću. Ovo je samo produžetak projekta razvoja praktičnih vještina kod učenika koji sa ovom generacijom realizujem još od kad sam ih preuzeo. Tako da smo mi do sad i pržili palačinke i slagali veš i svašta nešto i evo na ovom času smo naučili kako se pegla i kako se slaže košulja” – objasnio je razredni starješina.
Kovačević je za Glas Zabjela istakao značaj ovakvih vježbi.
“Ono što je suština cijele priče jeste da učenici, pored određenih znanja, stiču i određene vještine i to praktične vještine koje će im trebati za život i generalno za primjenu znanja stečenih u školi.
Smatram da je stvarno neophodno da nekako i sami učenici osmisle način na koji će primjenjivati ono što nauče u školi. Tako da smo mi kroz peglanje košulje obradili više tema: kako isparava voda, koliko je vode potrebno usuti u peglu da bi normalno radila, koje su to linije po kojima je potrebno ispeglati rukav da bi košulja dobila određeni oblik i slično. Ta znanja se naravno stiču iz različitih predmeta: iz matematike, iz prirode i likovnog, tako da smo, integrišući različite sadržaje, u stvari došli do primjene stečenih znanja.”
Član kolektiva zabjelske škole je podsjetio na odgovornost prosvjetnih radnika, ali i na važnost ravnopravnosti u porodici.
“Mi kao učitelji smo negdje i uzori, te na taj način promovišemo i određene vrijednosti, tj. da su kućni poslovi zajednička stvar i muškarca i žene – tate i mame tako da kažem, ne samo jednog bračnog druga već je to tim u kojem pokazujemo jednakost i ravnopravnost.”
Nameće se pitanje da li ovakve vježbe i znanja zaslužuju možda i zvaničan status u sistemu obrazovanja. Progresivni nastavnik je, kako sam kaže, zagovornik ove ideje.
“I ja sam roditelj prije svega i smatram da na neki način sistem treba da obezbijedi takvu vrstu znanja. Porodicama ostaje da to primjenjuju, ali mi smo ti koji imaju jako velik uticaj na učenike, ali i na sve ono što učimo u školi i prenosimo kući. Tako da mislim da je potrebno da obrazovni sistem obezbijedi takve vrste znanja, a da se onda takva znanja primjenjuju konkretno kod kuće. U tom smislu ne mislim da je to stvar vaspitanja nego obrazovanja” – zaključio je Kovačević.
Nekonvencionalni ali napredni pristup Save Kovačevića nije prošao nezapažen ni u prošlosti, kada je od strane Microsofta Crna Gora i Zavoda za školstvo nagrađen prvim mjestom na drugom konkursu za inovativne časove i inovativan pristup nastavi. Kovačević je prošle godine na konferenciji u Skoplju, u organizaciji Asocijacije najboljih nastavnika bivše Jugoslavije, proglašen jednim od deset najboljih učitelja u Crnoj Gori.
