Bitka za Ljubović

Glas Zabjela

„Oćemo li do Ljuba?“ – koliko sam puta to izgovorio ni sam ne znam. A ko je Ljubo pitate se? Drug i prijatelj. Ali i više od toga. Simbol, oaza, utočište. To su prve asocijacije kad pomislim na brdo Ljubović. Jedan od simbola Zabjela ali i Podgorice. Oaza zelenila, mira i tišine. Pravo utočište, naročito ljeti, u bjekstvu od užarenog betona, kako za ljude, tako i za brojne životinjske vrste. Značaj Ljubovića prepoznaju sve generacije. Stariji, naročito oni koji žive u blizini, gotovo i da nemaju bolje mjesto za fizički ali i duhovni odmor. Daleko od buke i brzine modernog života.

„Šetajući pored Ljubovića“, kako pjesma kaže, zaljubilo se mnogo cura i mladića. Prije izgradnje stambenih i poslovnih prostora u svom podnožju, Ljubović je nerijetko bio domaćin i mališanima iz obližnjih osnovnih škola, za čije izlete Zabjelo nije moglo ponuditi bolju lokaciju. A nije ni moralo. Dobri stari Ljubo je uvijek bio dovoljan. Svima. Prvenstveno onima koji su umjeli da ga cijene. Protekli period je pokazao da je takvih među nama i više nego što mislimo. To treba da nas raduje, ali i ohrabruje. Da nastavimo da brinemo o Ljubu kao što je i on o nama, kad god nam je bio potreban. Stalno je tu, čeka, ne mrda, uvijek na usluzi – svima. Najmanje što možemo je da se potrudimo da tako i ostane. Ali siguran sam da smo sposobni i voljni za više od toga.

Bitka za Ljubović

Brdo Ljubović, skromno ali ponosno, dostiže 101 metar nadmorske visine. Nalazi se na „strateški značajnoj“ lokaciji, nadomak Stare Varoši, a na samom početku Zabjela. U tandemu sa Dajbabskom gorom prirodni je spomenik ali i čuvar našem naselju. Osim geološkog, ekološkog ali i sentimentalnog, diči se i istorijskim značajem. Naime, njegovu „uslužnost“ prepoznali su davno i vojnici Osmanskog carstva, kojima je tad još nepošumljeno brdo poslužilo kao jedno od ključnih tačaka za odbranu osvojene Podgorice.

Nakon njih, i Italijani su, za vrijeme okupacije u Drugom svjetskom ratu, branili svoje položaje sa vrha Ljubovića, gdje su postavili nekoliko topova i šatora sa oko 100 vojnika, dok su u podnožju imali nekoliko baraka u kojima su skladištili ratne materijale, kako je Nešo Stanić, prije više od vijeka, napisao u somborskom listu „Golub“. Okupatori su se krili i u pećini, i danas vidljivoj sa sjeverne strane. U podnožju brda nalazi se i spomenik palim borcima iz Narodnooslobodilačkog rata o kojem smo pisali ranije.

Iako je nekad branio ljude od drugih ljudi, Ljubović je nedavno dospio u žižu javnosti jer su ljudi, ovog puta, odlučili da odbrane njega. Naime, u poslednjih par godina Ljubović je postao žrtva manje obzirnih pojedinaca ali i grupa koje su na redovnoj bazi dolazile automobilima, i to često neprilagođenom brzinom, da bi puštali glasnu muziku, a za sobom ostavljali smeće, nered i oštećene klupe. S obzirom na to da i sam često posjećujem Ljubović, imao sam priliku i da razgovaram sa jednim od starijih posjetilaca, Olgom, koja je imala jasno mišljenje o cijeloj situaciji.

„Iskreno, ne dolazim ovdje često, ali čak i ja primjećujem koliko se pogoršalo stanje na šetalištu. Čini mi se da kad god dođem primijetim novu štetu na nekoj od klupa, a i smeća je sve više. Često pored mene projure autom, a ovo bi trebalo da je pješačka zona. Stvarno nema smisla. Neko bi trebalo da preduzme nešto.“ – istakla je Olga.

Bitka za Ljubović

Kako je ova pojava postala vrlo učestala, vremenom je i šteta postala značajna i očigledna, pa je, sasvim opravdano, izazvala gnjev kod ostalih mještana i posjetilaca. Zabrinuti mještani su zbog toga počeli da sakupljaju potpise za peticiju kojom bi nadležnim organima uputili zahtjev za postavljanje kapije na samom početku pješačke staze. Nakon što su sakupili više od 70 potpisa, mještani Mjesne zajednice Ljubović poslali su peticiju i to krajem marta ove godine. Međutim, prolazili su mjeseci a građani nikako da dobiju zvaničan odgovor. Situacija je kulminirala kada su ljubitelji ovog brda, isfrustrirani statusom nemoćnih posmatrača, odlučili da stvar uzmu u svoje ruke.

Riješeni da zaustave neuviđajne posjetioce u njihovim destruktivnim aktivnostima, počeli su da raspoređuju po stazi krupno kamenje kako bi otežali prolazak automobilom. Ubrzo je šetalište postalo blokirano skoro čitavom dužinom, a prizor je bio gotovo bizaran. Izgledalo je kao da se samo brdo pobunilo protiv svojih zlostavljača.

Bitka za Ljubović

Vanredne mjere koje su primijenili domišljati građani jesu pomogle, ali nisu mogle u potpunosti riješiti problem. Baš kad su potpisnici peticije počeli gubiti nadu da će njihov zahtjev biti ispunjen, stigao je odgovor iz Agencije za stanovanje: kapija će biti postavljena! Krajem avgusta ove godine, Ljubović je konačno dobio kapiju, sastavljenu iz dva dijela: pješačkog, koji će ostati otvoren za posjetioce, i zaključanog dijela, koji je predviđen isključivo za vozila gradskih službi, kojima su i uručeni ključevi kapije. Građani su, na kraju, odnijeli važnu pobjedu. Ljubović je, makar za sad, zaštićen!

Bitka za Ljubović

Ipak, ne možemo da se ne zapitamo. Da li bi kapija ikad bila postavljena, da građani nisu odlučili da intervenišu? Zašto se čekalo toliko dugo, i nakon što su građani zatražili reakciju nadležnih? I, na kraju, da li je ovo dokaz da građani ipak igraju važnu ulogu kada je u pitanju uređivanje javnih površina? Odlučan da na ova pitanja dobijem i odgovore, obratio sam se izvršnom direktoru Agencije za stanovanje, Vladimiru Tomoviću.

„Svaka inicijativa koja ima utemeljenje u Zakonu je dobrodošla. Odmah nakon prve inicijative preduzeli smo određene korake kako bi se stekli uslovi za postavljanje kapije. Kod dijela mještana i javnosti bilo je malo nestrpljenja ali za postavljanje kapije morali smo prvo odraditi administrativni   dio posla i dobiti saglasnost resornog Sekretarijata. Isti dan kada je saglasnost dobijena kapija je i postavljena, jer smo je, da ne bi gubili vrijeme, u međuvremenu radionički izradili.

Bitka za Ljubović
Vladimir Tomović – FOTO: dan.co.me

Lokalna samouprava postoji zbog građana i saradnja sa njima se podrazumijeva. Glavni grad Podgorica će i u narednom periodu osluškivati šta su potrebe građana i nastojati da što više problema riješi na obostrano zadovoljstvo, a samim tim unaprijedi kvalitet života na određenom području.

Postavljanje kapije nije prva aktivnost koja je realizovana na Ljuboviću od strane Agencije za stanovanje a čija je inicijativa potekla od građana. Naime, prošle godine je na inicijativu mladih sa Zabjela na brdu Ljubović postavljena multifunkcionalna sprava za trening na otvorenom. Radi se o modernoj spravi koja omogućava kvalitetan trening i pravo je zadovoljstvo vidjeti veliki broj mladih koji trenira upravo tu“ – rekao je Tomović.

Na opšte zadovoljstvo, čitava situacija dobila je pozitivan epilog. Ne budimo skromni, pohvale zaslužuju svi koji su doprinijeli rješavanju problema. Prije svega odgovorni građani koji su dokazali kako se čuva svoje, a naročito kada su u pitanju prirodna okolina i javni prostor. Ali treba istaći i da je ovog puta Glavni grad imao sluha za zahtjeve građana, pa je ovo pitanje na kraju ipak dobilo konkretno rješenje.

Podsjetimo, ovo nije prvi put da je saradnja građana i nadležnih organa urodila plodom. Ranije je na samom vrhu Ljubovića, među već dotrajalim spravama i pomagalima za vježbanje, postavljena i modernija multifunkcionalna konstrukcija koja je znatno unaprijedila uslove za trening. Posjetio sam improvizovanu teretanu gdje sam imao priliku da porazgovaram sa Nikolom, koji je već duže vrijeme jedan od njenih redovnih posjetilaca.

Bitka za Ljubović

„Sve ovo je dosta davno započeto. Začeci vježbaone datiraju od prije otprilike 25 godina, kada su ovdje postojale najosnovnije sprave, razboj i vratilo, sastavljene od malo drveta i metala. Da bi nakon toga, prije nekih možda 8-9 godina, ne znam tačno, nekih 3 godine postojala prava teretana na otvorenom, možda i među prvima u Crnoj Gori. Teretana je imala i nadstrešnicu, pa se moglo trenirati u svim vremenskim uslovima. Postojao je i stražar koji je čuvao sve to, ali su nakon njegovog odlaska ubrzo nestale neke sprave pa i nadstrešnica. Bukvalno je ostao jedan razboj i dva vratila. Posle toga, u poslednjih 3-4 godine, smo mi momci koji treniramo, zajedničkim ulaganjima i angažovanjem napravili i ostale sprave koje sada postoje, a ovu glavnu konstrukciju je donirala opština, čini mi se, u oktobru prošle godine.“ – objasnio je Nikola.

Bitka za Ljubović

Možemo zaključiti da je Ljubović danas pravi simbol zdravog života i teritorija za koju se valja boriti. Građani su nedvosmisleno pokazali koliko ga cijene. Međutim, zar briga o sopstvenom okruženju predstavlja nešto neobično i izvanredno? Zar se treba zadovoljiti učinjenim i tu se zaustaviti? Ako smo išta naučili iz proteklog perioda i događaja koji su za nama, to je da niko drugi ne može biti odgovoran za našu okolinu i društvo više nego mi sami.

Nije dovoljno osjećati, pa ni izgovoriti. Brigu treba pokazati. I ne odustajati. Ne možemo sjedjeti skrštenih ruku i očekivati da neko drugi vodi računa o tome. Treba preuzeti inicijativu. Svaka akcija dobiće reakciju, što se i ovog puta jasno pokazalo. Uz posvećene građane i odgovorne opštinske službe, Zabjelo bi moglo postati primjer zajednice u kojoj timski rad nadležnih organa i proaktivnih mještana proizvodi konkretne i konstruktivne rezultate, doprinoseći stvaranju boljih uslova za život, u korist svih nas. Posadimo sjeme promjene. Budimo primjer generacijama koje dolaze. Uz malo vjere i upornosti, ni rezultati neće izostati.

V.Đ.

Tekst je prvi put objavljen u četvrtom broju časopisa Glas Zabjela, septembra 2017. godine