Najljepše životne priče nećemo vidjeti na filmu, niti na prestižnim crvenim tepisima. Ljepota života je sadržana u iskustvima i doživljajima “običnih” ljudi, ljudi koje srijećemo na ulici svakog dana. To je od početka bio dio vizije naše redakcije i uvijek smo se trudili da damo glas pojedincu koji je imao šta da ispriča a čime bi obogatio i oplemenio svakodnevicu članova naše zajednice.
Jedan od najzanimljivijih ali ne sasvim običnih sagovornika bio nam je Gojko Martinović. Iako Starovarošanin, veći dio života je proveo na Zabjelu, u Ulici Kralja Nikole i do skoro važio za jednog od njegovih najstarijih žitelja. Tokom svog života bavio se kulturnim radom i pjevajući u horu putovao i prenosio svoje priče nostalgičnim Staropodgoričanima širom Evrope.
Topla dobrodošlica i gostoprimstvo čika Gojka su najavili jedan od najprijatnijih razgovora i druženja u dotadašnjem radu našeg časopisa. Ubrzo smo svi zajedno shvatili da bi bilo najbolje ako bismo snimili seriju razgovora kroz koje bismo objelodanili neke od najzanimljivijih Gojkovih anegdota.
Međutim, tek što smo počeli da radimo na produkciji serijala, zatekla nas je tužna vijest da čika Gojko više nije sa nama. Gojko Martinović je preminuo 1. juna 2018. godine. Nakon dužeg promišljanja odlučili smo da ipak sa našim čitaocima podijelimo makar kratki isječak iz naših razgovora i na taj način, po svoj prilici, uputimo poslednji pozdrav našem čika Gojku.