Čije je ovo moje smeće?

Čije je ovo moje smeće?

Crna Gora je proglašena prvom ekološkom državom na svijetu 20. septembra 1991. godine, deklaracijom na Žabljaku. Velika čast, ali i veliko breme. Sada, gotovo 3 decenije kasnije, možemo sa sigurnošću tvrditi da je Crna Gora ekološka država, ali nažalost samo deklarativno.

Sa porastom stanovništva u gradskim sredinama, sve je veći otpad koji ljudi ostavljaju za sobom, bilo to na improvizovanim, nelegalnim deponijama na perifernim javnim površinama, u rijekama, moru, ili čak i na samim ulicama.

Podsjetnik na ovaj vječni problem je stigao krajem 2020. godine, kada je Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore na svojoj Fejsbuk stranici objavio slajd sa predavanja u okviru regionalnog projekta Welcome.WatEr LandsCapes sustainability thrOugh reuse of Marine littEr, na kojem su partneri bili njihove kolege iz Instituta za biologiju mora i JP Morsko dobro. Naime, autori istraživanja su konstatovali da je u Italiji pronađena ambalaža jogurta iz Crne Gore, ali je takođe zastrašujuće da se na istoj plaži, kako tvrde, našao i otpad iz Libana, Finske, Njemačke, Izraela i Grčke. Ovo nam ukratko govori o tome da nije dovoljno samo očistiti svoje dvorište, već da je potrebna promjena svijesti o odlaganju otpada na nacionalnom, regionalnom i globalnom nivou.

Čije je ovo moje smeće?
FOTO: Facebook/Centar za proučavanje i zaštitu ptica

Još jedan od nedavno objavljenih slučajeva, a čiji izvor su Vijesti iz Bijelog Polja je tzv ekološki genocid: otpad iz Berana, Bijelog Polja i Prijepolja završio je na brani u Priboju.

Kako je navedeno u izvještaju, “pojas oko brane na Potpećkom jezeru kod Priboja i priobalje zatrpani su hiljadama kubika raznog otpada koji je rijeka Lim, usljed rasta vodostaja, pokupila sa nekoliko deponija u svom gornjem dijelu”. Procjene stručnjaka navode da Lim može da donese u Potpeć oko 40 000 kubika plutajućeg otpada, i to sa pet deponija u Crnoj Gori, među kojima najviše iz Berana i Bijelog Polja.

Čije je ovo moje smeće?
FOTO: Facebook/Vijesti iz Bijelog Polja

Izvještaj Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) pokazao je da oko 229 hiljada tona plastike svake godine završi u Sredozemnom moru. Glavni razlog uopšte i spominjanja ovog izvještaja je taj što sudeći po njemu, Crna Gora nažalost prednjači u ovom, slobodno možemo reći neetičkom odlaganju otpada, te da prosječan stanovnik naše zemlje godišnje ispusti u vodu oko 8 kg plastike.

O globalnom karakteru problema najbolje svjedoči tzv „Ostrvo smeća“, koje je aktivista Čarls Mur otkrio još 1997. godine. Uprkos slikovitom nazivu, ova struktura se sastoji većim dijelom od mikroplastike koja nije vidljiva iz satelita i raspoređena je u nekoliko regiona Tihog okeana, zato se redovno koristi i naziv „Pacifički vrtlog smeća“, najviše zbog toga što se konstantno pomjera i miješa pod uticajem morskih struja.

Istraživači projekta The Ocean Cleanup, kojim se pokušava umanjiti količina otpada iz ovog „ostrva“, procjenjuju da njegova ukupna površina iznosi preko 1.6 miliona kilometara kvadratnih, te da sadrži otpad i do 50 godina star, a da se njegova količina udesetostručuje svakom decenijom. Jasno je da ćemo ovim ritmom, dočekati dan kada ćemo svi živjeti na deponiji.

Čije je ovo moje smeće?
FOTO: Google

Kada je u pitanju Podgorica i sva njena naselja, za održavanje čistoće šetališta, ulica, saobraćajnica i zelenih površina zaduženo je Javno preduzeće Čistoća. Sajt Čistoće je vrlo zahvalan za prikupljanje informacija, možda i jedan od najboljih kada je u pitanju javna uprava u Crnoj Gori.

U zvaničnom dokumentu “Program rada Čistoća D.O.O za 2020”, jasno su naznačene djelatnosti koje je Čistoća dužna obavljati. Dokument možete pogledati klikom ovdje. Ukoliko vas interesuje kada se prazne kontejneri u vašem naselju ili vašoj ulici, na sajtu Čistoće možete dobiti sve potrebne informacije.

Pročišćavanje parkova i park šuma, kako piše na njihovom sajtu, Čistoća obavlja od 1 puta nedjeljno do 7 puta nedjeljno (Njegošev park, Karađorđev park,  Ljubović, Gorica, Park šuma SC Morača, park na Kruševcu, park šuma na Starom Aerodromu). Ipak, razlika između „jednom dnevno“ i „jednom sedmično“ nije tako mala, i ostaje nejasno od čega zavisi frekvencija obavljanja čišćenja.

Čije je ovo moje smeće?

Pored mehaničke opreme koja je u vlasništvu Čistoća D.O.O, a koja se sastoji između ostalog od 29 autosmećara različitih zapremina, 6 autocistijerni, 3 autočistikice, 14 kipera, 4 autopodizača itd, Čistoća raspolaže i posude za komunalni otpad, podzemne kontejnere, nadzemne kontejnere i korpe za pseći izmet.

Po zvaničnim podacima koji su mogu naći na sajtu Čistoće, samo na Zabjelu postoji 313 posuda za odlaganje otpada na 130 lokacija.

Podgorica ima ukupno 129 polupodzemnih kontejnera, 123 podzemna kontejnera, 3788 kontejnera i 778 betonskih korpica. Takođe, u toku 2019. i 2020. godine postavljeno je više kontejnera za suvu i mokru frakciju koje bi trebalo da doprinesu odgovornijem sakupljanju i tretiranju otpada.

Na javnim površinama užeg i šireg gradskog područja postavljene su ulične betonske korpice, koje se redovno prazne i farbaju. Ovi poslovi ne odnose se na rustične korpe za otpatke, kao i korpe koje održava „Zelenilo“ d.o.o. Ova informacija je naročito relevantna, jer ukazuje na potencijalni sukob odnosno prazninu nadležnosti kada je u pitanju postavljanje i održavanje korpi za otpatke, koji ćemo prikazati na konkretnom primjeru u trećoj epizodi video serijala Forum Republikum.

Čije je ovo moje smeće?
“Ničija korpa”

NVO Zero Waste Montenegro je pripremila studiju o upravljanju otpadom u Crnoj Gori gdje navode da je prema izvještajima Evropske komisije o napretku Crne Gore, upravljanje otpadom je jedan od prioriteta Crne Gore:

“….integrisani sistem upravljanja otpadom [u Crnoj Gori] se još uvijek smatra u vrlo ranoj fazi razvoja. Štaviše, potrebno je ojačati saradnju između države i lokalnih vlasti i potrebne su nove investicije u ovoj oblasti (sa fokusom na razdvajanje i recikliranje otpada). […] Glavni napori treba da budu koncentrisani isključivo na implementaciju i sprovođenje Nacionalnog plana upravljanja otpadom. Trenutna izuzetno niska stopa ostvarenih ciljeva prethodno postavljenih 2011. godine je snažan pokazatelj takve potrebe.”

Studiju možete pogledati klikom ovdje.

Čije je ovo moje smeće?

U Nacionalnoj strategiji sa Akcionim planom za transponovanje, implementaciju i sprovođenje pravne tekovine EU u oblasti životne sredine i klimatskih promjena 2016-2020, najavljeno je:

“Otpad se smatra sektorom koji će predstavljati poseban izazov za zemlje kandidatkinje zbog opsega ekoloških zahtjeva EU i potrebe za  značajnim ulaganjima u ekološku infrastrukturu kako bi se postigla usklađenost. Stoga, upravljanje otpadom predstavlja jedan od ključnih izazova u procesu usklađivanja, a posebni napori biće usmjereni na rješavanje svih problema u ovoj oblasti.

Osnovni principi upravljanja otpadom na kojima se zasniva upravljanje otpadom u EU, iako su integrisani u Nacionalnu strategiju upravljanja otpadom i Nacionalni plan za upravljanje otpadom, još uvijek se ne primjenjuju u potpunosti u sistemu upravljanja otpadom u Crnoj Gori,  posebno kada je u pitanju princip hijerarhije koji osigurava usklađenost sa redoslijedom prioriteta u upravljanju otpadom (sprječavanje stvaranja otpada, priprema za ponovnu upotrebu, recikliranje i drugi pogoni (korištenje energije) i odlaganje otpada).

Sistemi za odvojeno sakupljanje komunalnog otpada još uvijek nisu uspostavljeni na zadovoljavajućem nivou. Centralizovani sistem prikupljanja podataka o vrstama i količinama otpada još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou.”

NVO Fit Woman Montenegro je u saradnji sa Institutom za biologiju mora iz Kotora takođe sprovelo istraživanje na ovu temu. U istraživanju navode da najviše otpada u Crnoj Gori ,,proizvodi” turistički sektor. Slična je situacija u BiH, dok u Albaniji pored turizma veliki dio otpada dolazi od pomorskog saobraćaja. Kada su u pitanju zemlje EU u Hrvatskoj je najveći  zagađivač sanitarni otpad i vode, u Grčkoj turizam i ribarstvo, dok u Italiji preovladava sanitarni i otpad od ribarstva.

Čije je ovo moje smeće?
U Crnoj Gori najviše otpada “proizvodi” turistički sektor

Tokom prethodnih godina, mnoge nevladine organizacije su u saradnji sa Glavnim gradom, Čisoćom, pa čak i osnovnim i srednjim školama organizovale čišćenje i sakupljanje otpada širom Podgorice, od prečišćavanja korita Ribnice do brda Gorica, Ljubovića itd.

Svijest o problemu sa otpadom bez sumnje postoji u Crnoj Gori. Međutim, očigledno je da je potrebno još mnogo rada ne bi li se ovaj problem sveo na nivo koji je propisan evropskim i ekološkim regulativama.

U državama EU odavno su zaprijećene velike kazne za nesavjesno odlaganje otpada. Tako i u Crnoj Gori, kazna za nesavjesno odlaganje otpada može iznositi u rasponu od 500 eura za fizička lica do 40 000 eura za pravna lica i ozbiljno kršenje zakona kada je u pitanju odlaganje otpada.

Koliko se poštuju ovi propisi teško je reći, a i postavlja se pitanje da li je broj pripadnika komunalnog sektora na terenu dovoljan, s obzirom na to da osim ovog imaju još mnogo zadataka kada je u pitanju obavljanje svih komunalnih poslova u Glavnom gradu.

Mehanizmi za prijavljivanje nelegalno odloženog otpada već postoje, a digitalno društvo nam je donijelo i praktične alatke koje nam taj proces značajno olakšavaju. Tako da možemo slobodno reći da izgovora za nemar i nezainteresovanost građana nema. Obaveze gradskih službi su već poznate, a obaveza građana je da se ponašaju savjesno i doprinesu njihovom radu. Saznajte i kako u novoj epizodi serijala Forum Republikum.

Tekst je nastao u okviru projekta „Forum Republikum – Istraživačko novinarstvo za bolje Zabjelo“ koji realizuje portal Glas Zabjela, a podržan je kroz program „Podrška lokalnim medjima – priče iz prve ruke“ koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO), B film, SHARE fondacija, Institut za poslovnu i finansijsku pismenost. Program finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave Vlade Crne Gore.

Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost redakcije portala Glas Zabjela i ne mora nužno odražavati stavove EU, Ministarstva javne uprave Crne Gore ili CGO-a, B filma, SHARE fondacije i IPFP-a.