U našoj zajednici je poniklo mnogo sportskih talenata koji su kasnije dosegli i najviše visine crnogorskog sporta. O njima smo pisali i ranije, uključujući i košarku, o kojoj govorimo i u ovom tekstu. Ipak, ovo je prvi put da se ne radi o igraču već o treneru, i to mladom i perspektivnom treneru koji je veći dio svog života proveo upravo na Zabjelu.
Naime, nedavno je pažnju Zabjelčana privukla vijest koja nam stiže iz Švedske, gdje je povodom pandemije koronavirusa druga košarkaška Superettan liga okončana tri kola prije kraja. U tom trenutku se na prvom mjestu lige nalazio Fryshuset basket, klub iz Štokholma, predvođen 32-godišnjim Markom Milatovićem koji je uz to i proglašen najboljim trenerom lige.
Fryshuset basket je uoči prekida svakako bio prvi favorit za ulazak u viši rang, a čak i ako bi se takmičenje nastavilo, favorit se ne bi promijenio ni u konkurenciji za najboljeg trenera lige, u kojoj je Marko itekako ostavio trag.
Marko Milatović je u Švedsku stigao 2014. godine, nakon što je okončao svoju poslednju igračku sezonu i kada je, kako kaže, njegov život počeo da se odvija u drugom smjeru.
“Tada sam upoznao sadašnju suprugu Ivanu i turistička posjeta Stockholmu je prerasla u nešto mnogo više od toga. Dobio sam ponudu da budem trener u malom košarkaškom klubu i posle mjesec dana razmišljanja odlučio sam da napustim posao koji sam imao u Crnoj Gori i započnem svoj život 3000 km daleko od kuće.”
Marko je svoju trenersku karijeru pokrenuo u Spanga basketu, odakle je, nakon 4 uspješne sezone, prešao u Đurgarden basket, gdje se zadržao svega godinu dana jer su ga vrijedan rad i dobri rezultati ubrzo preporučili za novi izazov. Nakon 5 sezona u Švedskoj, mladi trener stiže u Fryshuset basket, gdje je ove sezone postigao najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri.
FOTO: Facebook
Paralelno sa trenerskom karijerom rasla je i Markova porodica, koju danas čine supruga Ivana njihova djeca: kćerke Tara i Mila, i sin Nikola, za koje kaže da su ipak oni najveći uspjeh u njegovom životu. To nam potvrđuju i riječi kojima je opisao svoje planove za budućnost.
“Moji planovi su isključivo vezani za moju porodicu. Mlad sam trener i ne jurim za karijerom. Uživam u ulozi roditelja i želim da provedem sa porodicom što je moguće više vremena. Trenerski posao donosi dosta putovanja i odricanja, tako da odlazak u neki drugi grad ili državu nije opcija o kojoj razmišljam trenutno. U Fryshuset basketu imam sve uslove za trenerski razvoj i dalji napredak. Moj cilj je da pomognem Fryshusetu da postane jedan od najboljih klubova u Švedskoj i nadam se da ću te svoje ambicije uspjeti i da ostvarim” – ističe Marko.
Sa nama je podijelio i svoj doživljaj života u Skandinaviji.
“Život u Švedskoj se mnogo razlikuje od života u Crnoj Gori, prije svega u mentalitetu ljudi. Radne i životne navike su potuno drugačije, druženja je jako malo i svi vode računa o zdravlju. Ishrana, trening i izbjegavanje stresa su recept kojeg se svi pridržavaju, čemu govori u prilog i činjenica da je životni vijek ljudi u Švedskoj jedan od najdužih na svijetu. Poštovanje ljudskih prava je na najvišem nivou, tako da je uživanje biti dio ovog društva. Slobodnog vremena je jako malo i trudim se da ga provedem sa porodicom u prirodi.”
Zbog obaveza u klubu, Marko ne dobija često priliku za dužu posjetu domovini, ali ni zadovoljstvo novim životom nije bilo dovoljno da zasijeni sjećanja na Zabjelo.
“Iako nažalost ne dolazim često, najviše zbog rada sa mlađim igračima u ljetnjem periodu, ove godine sam odmor sa porodicom planirao da provedem u Crnoj Gori, ali smo spriječeni zbog pandemije koronavirusa.
Ipak, Zabjelo te školuje za čitav život. Naučio sam biti mangup, očvrsnuo svoj karakter i danas kad stojim pored aut linije ta škola se itekako vidi. Svuda pođi Zabjelu dođi, tako to ide kad je Zabjelo u krvi” – zaključio je Marko.
