Grupa entuzijasta, zaljubljenika u konje i prirodu, vođena idejom promocije konjičkog sporta i zdravih stilova života, otvorila je u našoj blizini konjički klub. Savršeno mjesto, ako želite dan provesti u prirodi i družiti se sa životinjama. Sportski konjički klub ”Budućnost” nalazi se na prostoru starog vino-podruma u Gornjoj Gorici, na samo 4 kilometra od centra grada u prelijepom prirodnomambijentu, na preko 6 hektara.
Nije daleko, ulaz je besplatan, pa nemate izgovor da ga ne posjetite i da djeci ne priuštite druženje sa najljepšim životinjama. O klubu, prednostima konjičkog sporta i druženja sa životinjama, kao i o programu hiporehabilitacije, razgovarali smo sa Zlatkom Malikovićem, jednim od osnivača kluba, inače Zabjelčaninom.
Možete li nam reći kako je osnovan ovaj klub? Kako ste došli na ideju, koji su bili izazovi i kako ste ih prevazišli?
Ideja o osnivanju Kluba proizilazi prije svega iz ljubavi prema ovim plemenitim životinjama, prema prirodi, ljudima i svemu onome što čini iskonske vrijednosti društva. Rekao bih: spoj kvalitetno provedenog slobodnog vremena, dobre sinergije, fizičke aktivnosti i pozitivne emocije prema ovim predivnim stvorenjima. Konjički klub „Budućnost“ je počeo sa radom oktobra 2013. godine kao sportska organizacija. Smještajni kapaciteti i prostor za rad se nalaze u Gornjoj Gorici, Stari vino-podrum. Ergela broji oko tridesetak grla različitih rasa.
Kao što rekoh, ljubav i entuzijazam su bili pokretački motiv članovima Uprave kluba za osnivanjem. Pored organizacionih, koje smo uspješno realizovali, imali smo i finansijskih problema. Međutim, zahvaljujući prijateljima kluba, donatorima, projektima u kojima smo učestvovali, uspjeli smo da obezbijedimo potrebna sredstva kako bi se ova ideja održala. Dio finansija obezbjeđujemo od članarine, obuke, organizovanjem rođendana, zatim učešćem na Konkursu od igara na sreću, iz budžetskih sredstava Ministarstva za sport, COK-a, Zavoda za zapošljavanje Crne Gore itd.
Koliko klub ima grla i da li planirate proširenje? Ima li u Crnoj Gori još ljudi koji se bave konjičkim sportom ili uzgajaju ove plemenite životinje?
Sportski konjički klub ,,Budućnost” je jedan od osnivača Saveza za konjički sport Crne Gore i u svom sastavu imamo seniorski takmičarski tim, koji je se takmiči u disciplinama Daljinsko i Dresurno jahanje.
Savez za konjički sport Crne Gore je osnovan oktobra 2014. godine i u njegovom sastavu se nalaze sledeći klubovi: SKK ,,Budućnost” i SKK ,,Montenegro” iz Podgorice, SKK ,,Hajla” iz Rožaja, SKK ,,Vihor” sa Žabljaka i SKK ,,Arap” iz Danilovgrada. Takmičenja se organizuju po olimpijskim i F.E.I. (Međunarodna konjička federacija) disciplinama konjičkog sporta. Iz prethodno navedenog možete zaključiti da ima sve više onih koji se bave konjičkim sportom.
Konjički klub ,,Budućnost” ima četiri konja, od kojih su dva grla izuzetno gabaritna i služe za takmičenje i školu jahanja i dva mala konjića koji su posebno dresirani za terapijsko jahanje za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju, kao i za školicu jahanja za djecu školskog uzrasta.
Kako je organizovana Vaša škola jahanja?
Škola jahanja je prvenstveno namijenjena djeci od 6 – 12 godina, ali i odraslima. Podijeljena je u tri nivoa. Osnovni kurs u trajanju od 25 časova, gdje početnici uče osnovne elemente jahanja (održavanja u sedlu, kretanje i zaustavljanje, promjene brzine i slično), škola jahanja za napredne u trajanju od 20 časova (trodimenzionalno kretanje, okretanje oko prednjeg i zadnjeg trupa, dresurne tehnike i sl.) i takmičarski kurs u trajanju od 20 časova, na kojem se savladavaju tehnike daljinskog, dresurnog i preponskog jahanja.
Recite nam nešto više o hiporehabilitaciji. Kakva je to terapija, kome je namijenjena, kakvi su rezultati zabilježeni?
Hiporehabilitacija je multisektoralna disciplina, spoj defektologije, medicine i konjičkog sporta u čijem sprovođenju učestvuju tri lica i konjsko grlo, kao terapeutsko sredstvo. Dreser je zadužen za pripremu konja i bezbjedno odvijanje terapije, dok su defektolog i fizioterapeut zaduženi za rad sa korisnikom programa. Ovaj vid rehabilitacije i edukacije namijenjen je osobama sa intelektualnim poteškoćama, sa poremećajem iz spektra autizma, višestrukom ometenošću, razvojnim poremećajima, djeci koja kasne u psihomotornom razvoju, ili su sa cerebralnom paralizom i psiho-emocionalnim poteškoćama.
Tri godine nakon početka primjene hiporehabilitacionih tretmana kod nas, možemo govoriti o veoma pozitivnim efektima ovog terapijskog modaliteta. Prvo što primijećujemo jeste radost koju djeca pokazuju kada dolaze na terapiju, što je veoma bitan pokretač i važan preduslov. Kontakt sa životinjom i izraz lica u tom trenutku govori sve. Prvenstveno boravak u prirodi (odsustvo sterilno čistih predmeta, miris medikamenata, uniformisanih lica, zatvoreni prostor), pozitivno utiče na raspoloženje naših korisnika.
Drugačiji pristup i metodologija rada je sasvim prirodna i približna njihovim najslobodnijim shvatanjima i potrebama ponašanja. Terapeuti su u konstantnom pokretu, što za njih jeste izuzetan napor, dok je sa druge strane satisfakcija uspjeh koji se postiže zahvaljujući hiporehabilitaciji.
Koja je procedura, odnosno na koji način roditelji mogu prijaviti svoju djecu na ovaj tretman? Kome mogu da se obrate i na koje kontakt telefone?
Na našem sajtu www.skkbuducnost.me i na našoj Facebook stranici prikazane su sve informacije o klubu, kao i sve aktivnosti kluba. Kada je u pitanju hiporehabilitacija postoji standardna procedura koja se mora poštovati. Roditelji su dužni da daju na uvid potrebnu dokumentaciju, ali i sve druge potrebne informacije kako bi se stručnjaci neposredno upoznali sa problemom.
U Klubu su angažovana dva tima: Stručni – u čijem sastavu su instruktor jahanja, dva defektologa i dva fizioterapeuta koji realizuju hiporehabilitacione tretmane i Nadzorni tim – u čijem sastavu su voditelj hiporehabilitacije, defektolog-logoped specijalista, ljekar pedijatar i psiholog čija je obaveza monitoring, mentoring i uvid u implementaciju planiranih aktivnosti. Takođe, kroz razgovor sa roditeljima, kao i sa samim korisnicima Nadzorni tim utvrdjuje koliko je dijete napredovalo i kakvih je konkretnih koristi hiporehabilitacija imala u proteklom periodu ili eventualno utvrde i kontraindikacije.
Da li ljudi imaju predrasuda kada je u pitanju konjički sport, a posebno hiporehabilitacija koja je novina na našim prostorima?
Hiporehabilitacija jeste kod nas novitet u radu sa djecom i mladima sa smetnjama u razvoju, međutim ova metoda se u Evropi uspješno sprovodi zadnjih 30 i više godina, a na prostoru bivše Jugoslavije već 15 godina. Roditelji su izuzetno dobro informisani o svim metodama koje postoje u svijetu, pa su mnogi od njih svoju djecu i ranije uključivali na hiporehabilitacione tretmane u Beogradu, Pančevu, Zagrebu itd.
Hipoterapija je izuzetno bezbjedna, s obzirom na to da sa djetetom radi troje ljudi. Dijete niti jednog trenutka ne ostaje samo na konju. Pored stimulacije lokomotornog i nervnog sistema, hiporehabilitacioni tretman omogućava lakši pristup terapeutima, u sprovođenju logopedskih, defektoloških, fizioterapeutskih i drugih tretmana.
Kod konjičkog sporta je drugačije. Jahač ima na sebi kompletnu zaštitnu opremu, postoji postupnost i metodičnost u radu, što je standard u svijetu i ova procedura se strogo poštuje. Na taj način rizik je značajno smanjen, međutim, ovaj sport pripada kategoriji ekstremnih sportova, pri tom za razliku od drugih sportova vaš partner je živo biće koje takođe ima svoj karakter, temperament, svoj dobar ili loš dan. Ovi gorostasi su blagorodne i plemenite životinje, ali izuzetno osjetljive i plašljive, reaguju na sve zvukove i pojave u njihovom okruženju, posebno na one koje nijesu njihova uobičajena svakodnevnica.
Koje su prednosti druženja sa životinjama i koja je vaša poruka roditeljima i djeci?
Najprije bih izdvojio da boravak u prirodi i druženje sa ovim plemenitim životinjama kod djece razvija osjećaj slobode, kreativnosti, mašte, a sve to kroz igru i zabavu. Svjež vazduh, igra, fizička aktivnost, razvoj kardio-respiratornih i lokomotoričkih sposobnosti su samo dio sportske, ali i zdravstvene kulture koja u kombinaciji sa konjičkim sportom prvenstveno utiče na psihu, djeca postaju smirenija, opuštenija, razvija se humanost, plemenitost, druželjubivost i uopšte socijalizacija djeteta.
Podstiče se i razvija psihomotorika, sinhronizacija i koordinacija gornjih i donjih ekstremiteta, jača muskulatura, posebno mišića ruku, leđa i nogu uz obavezno pravilno držanje tijela. Jahanje kod djece razvija osjećaj za ravnotežu, jača samopouzdanje i sigurnost djeteta.
Roditeljima preporučujemo da djecu uključuju u konjički sport, bez bojazni i predrasuda zbog straha koji je veći kod njih, nego kod samih mališana. Obuku izvode iskusni instruktori sa potpuno mirnim konjima, dok dijete na sebi ima kacigu i zaštitni prsluk, kao mjeru predostrožnosti.
Konjički sport je specifičan prije svega, što se radi po principu jedan na jedan, (instruktor-dijete) i što je glavni „rekvizit” živo biće, prijatelj kojeg treba poštovati, uvažavati, razumjeti, brinuti o njemu.
Intervju je prvi put objavljen u trećem broju časopisa Glas Zabjela, maja 2017. godine