Kičma je stub tijela i glavni dio trupa, o njenoj važnosti ne moramo trošiti riječi. Da bi tijelo bilo zdravo i dobro funkcionisalo, moraju biti i dobre veze između mozga, kičmene moždine i nerava.
Živimo u vremenu kada je fizička aktivnost generalno izgubila na značaju. Vrijeme tehnološkog napretka, kompjutera, interneta, pametnih telefona nas uglavnom smještaju u sjedjeći položaj, a i mnogi poslovi danas su vezani za kancelariju i stolove, gdje osoba u nepravilnom položaju provodi veći dio svog dana.
Upravo taj loš položaj dovodi do krivina u kičmi i slabljenja veza između mozga, kičmene moždine i nerava. Pritisak na bilo koji nerv u kičmi, do kojeg dolazi krivljenjem kičme i pršljenova koji nisu na svom mjestu, stvara lošu vezu i nastanak tegoba.
U medicinskom svijetu, kao najčešće bolesti kičme okarakterisane su diskartoze, diskopatije, diskus hernije, protruzije diska, ekstrurzije diska, spondiloze, spondilolisteze i stenoza spinalnog kanala.
Diskartoza je jedna od početnih faza kompleksnih promjena na slabinskom (donjem) dijelu kičmenog stuba. Vrlo rijetko se viđa kao izolovan fenomen. Osnovni simptom diskartoze je bol u leđima. Diskusi su pločice između susjednih pršljenova kičme koji imaju ulogu zaštite koštane structure kičme. Starenjem, diskusi se postepeno degenerišu, odnosno dehidriraju (gube vodu), smanjuje im se težina i elastičnost, a samim tim i zaštitna uloga.
Kada je u pitanju diskopatija, obično se odnosi na diskus herniju – pomjeranje diskusa u određenom dijelu kičme, pri čemu može doći do ukliještanja korijena nerva. Simptomi su širenje jakog bola od pogođenog nerva, koji prouzrukuje motorne ili senzorne poremećaje.
Razgovarali smo sa specijalistom fizioterapije Milićem Raičkovićem, jednim od najperspektivnijih fizioterapeuta u Crnoj Gori, o prevenciji i metodima liječenja bolesti kičme.
Milić je manuelni terapeut koji se specijalizovao u smjeru osteopatije tehnikama spinalne manipulacije, dry needling (tehnika sa iglama), mobilizacione tehnike Mulligan, Ergon tehnike. Nakon specijalističkih studija u Igalu, usavršavanje je završio u Austriji i Švajcarskoj.
Kao najosnovnija stvar vezana za zdravlje kičme ističe se prevencija.
“U prevenciji je pokret, odnosno vježbanje najbitnija stvar. Često ljudi griješe i kad ih bole leđa misle da su razlog tome slabi leđni mišići, pa forsiraju tu mišićnu grupu i bol se nastavlja. U 80% slučajeva je u pitanju slabost trbušnih mišića. U početku treba forsirati mišiće trbušnog zida, pa mišiće zadnjice. A onda kasnije uklučiti mišiće leđa. Sve ove vježbe je najbolje raditi statički jer se time smanjuje bol, ali i mogućnost povrede.
Pored snage, obavezna je fleksibilnost. Istezanje je ključna stvar u prevenciji. Na osnovu iskustva, ljudi koji imaju fleksibilne donje ekstremitete, posebno mišiće zadnje lože i primicače, uvijek imaju manje problema sa lumbalnim dijelom (donjom kičmom). I ako imaju probleme, dosta su manji od ljudi kojima su ti mišići slabo fleksibilni” – objasnio je Milić.
Od metoda liječenja, Milić je istakao neke od tehnika.
“U liječenju bolesti kičme koriste se razne metode: elektroterapija – najčešće se koristi TENS, interferentne struje, laser, ultrazvuk i magnet. Zatim Spinalna manipulacija (poznato kao kiropraktika), tehnika dry needling koja se koristi za oslobađanje mišićnog spazma (grča) i za bolove izazvane od nervne kompresije, poput isijalgije i brahijalgije.
Spinalna dekompresija – aparat koji vrši dekompresiju dva pršljenska tijela i vakuum efektom oslobađa pritisak na korijen nerva, čime se jedro (nucleus) povlači unutra i dobija se efekat dekompresije. To je tehnika koja se koristi i daje vrhunske rezultate kod diskus hernija. Koristimo i tehniku kineziterapije, što predstavlja terapiju pokretom.
Međutim, na kraju je uvijek vježbanje najbitnija stvar. Svojim klijentima uvijek govorim koliko je vježbanje bitna stvar za zdravlje kičme. Jer, bez vježbanja, koju god tehniku da radimo neće biti trajnog efekta”- zaključio je Milić.
Kičma je stub života, a naša je odgovornost da je vježbanjem i pravilnim održavanjem učinimo jakom potporom za naše sveukupno zdravlje.
Boris Pajović
