Prethodnih dana Zabjelom su se proširile informacije da je Osnovna škola „Vuk Karadžić“ pretrpjela značajnu materijalnu štetu zbog koje bi moglo doći do izmještanja nastave na početku nove školske godine i to u druge prostorije ili onlajn. Dok roditelji učenika trpe neizvjesnost, a uprava škole pritisak javnosti, iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija niko se ne oglašava.
Kako su, pod optužbama za širenje „dezinformacija“, brojni roditelji objasnili, škola je pretrpjela štetu prilikom olujnog vremena 19. i 20. jula, dakle čitave dvije sedmice prije nego su roditelji obaviješteni. A obaviješteni su tek u trenutku kada su posljedice postale očigledne – oštećeni parket iznesen iz prostorija škole nije mogao proći neopaženo.
Naime, na školi „Vuk Karadžić“ ovog ljeta započeti su radovi na sanaciji krova, međutim, kako je predsjednica Savjeta roditelja učenika škole Olga Jovanović kazala za “Dan”, radovi su se odvijali nesmetanom dinamikom do trenutka kada je uklonjen dio krova sa paviljona. Tada su, kako je navela, nastali problemi između izvođača radova i projektanta. U tom međuvremenu, krov je ostao nezaštićen i tokom nevremena poplavljena su sva tri školska paviljona.
Da je štetu pretrpio samo parket nije realno, jer vlaga nije mogla zaobići zidove, inventar, tehniku… Neki od roditelja tvrde da je uništen namještaj kao i kompjuteri, a da se zidovi osjećaju na buđ. Zbog svega toga, kako kažu, nije realno očekivati da cjelokupna šteta bude sanirana do septembra. Poučeni iskustvom tokom kovid pandemije, roditelji su zabrinuti da bi njihova djeca ponovo mogla da trpe psihičke i obrazovne posljedice zbog nepohađanja redovne nastave.
Kako su obaviješteni roditelji, izvođač radova je prihvatio odgovornost i pristao da zamijeni parket, ali ukupno stanje i obim štete i dalje su nepoznati, a tišina nadležnih neizbježno ostavlja prostor za nagađanje.
Dok se u Vajber grupama roditelja šire molbe za diskretnost i uzdržavanje od širenja “dezinformacija”, kao i uvjeravanje da nema potrebe za panikom, ograničene informacije i nedostavak transparentnosti samo su dolili ulje na vatru, te neizbježno dodatno isprovocirali brojne roditelje koji u ovom trenutku ne znaju šta da očekuju.
Nazivanje informisanja javnosti bespotrebnim, a zabrinutost roditelja panikom, u ovakvoj atmosferi tajnosti, samo pogoršava situaciju. Roditelji učenika kao i cijela lokalna zajednica apsolutno treba da budu obaviješteni i svako ko tvrdi drugačije očigledno stavlja neke druge interese ispred interesa zajednice i javnosti.
Sa druge strane, važno je podsjetiti da su osnovne škole javne obrazovne ustanove, te da kao takve nemaju autonomiju da naručuju, pregovaraju i koordiniraju sa infrastrukturnim radovima, a često ni da otkrivaju sve informacije i o njima javno medijski istupaju bez dozvole resornog ministarstva.
Osim toga, osnovne škole i njihovi zaposleni su važan dio zajednice, kao ljudi koji provode veliko vrijeme sa našom djecom, nekad više od nas samih. Sve to u društvu koje ne cijeni dovoljno prosvjetne radnike, odnosno jednu od najvažnijih i najplemenitijih profesija koje grade jedno društvo.
Zbog toga svakako da treba imati razumijevanja za nezahvalnu situaciju u kojoj se nalaze i uložiti napor za očuvanje odnosa i komunikacije koji su ključni, ne samo za djecu i roditelje, već za cijelo naselje.
U cilju objektivnog i profesionalnog informisanja, uz svijest o formalnim ograničenjima zaposlenih u školi, Glas Zabjela je u utorak poslao pitanja Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija, uz molbu da odgovori budu dostavljeni do četvrtka.
U međuvremenu, brojnim medijskim redakcijama stigao je anoniman mejl koji “potpisuju” roditelji učenika “Vuk Karadžić”. Ali odgovora iz ministarstva i dalje nema. Tišina se nastavlja u dobro poznatom maniru izbjegavanja negativnog publiciteta, čak i po cijenu stvaranja razdora u jednoj lokalnoj zajednici. Nije isključeno da će saopštenje za medije stići u petak, odnosno pred vikend, kada se informacije objavljuju sa ciljem da budu što manje primijećene.
Ako već niko ne može biti siguran kakav će ishod imati cijela situacija, te hoće li školska godina na Zabjelu početi na vrijeme, gdje i na koji način, obaveza nadležnih je da i o tome obavijeste javnost. Ako to ne učine, i dozvole da prođu dani i sedmice bez ikakve javne komunikacije, u tom slučaju odgovornost za dezinformacije i konfuziju u zajednici ostaje isključivo na njima.
Paniku u ovom slučaju ne izazivaju ni roditelji ni mediji, već oni koji zataškavaju informacije koje je sada već nemoguće sakriti.
Vladan Đurišić
