Ljetnje ljubavi – oprez i nada

Ljetnje ljubavi - oprez i nada
Radmila Stupar Đurišić, psiholog

Loše vrijeme, vjetar i padavine iritiraju periferni nervni sistem, što za posljedicu ima razdražljivost, anksioznost, uznemirenost i ustreptalost čitavog organizma.  Kada ovo znamo onda je jasno zašto smo opušteniji i veseliji kada su vremenski uslovi ljepši. Kada takvom osjećanju dodamo još i činjenicu da su godišnji odmori u toku ili se bliže, da mladi ne moraju da se suočavaju sa svakodnevnim školskim stresom, možemo očekivati da će ta opuštenost i zadovoljstvo samo još više rasti. Iz osjećaja zadovoljstva i sreće uvijek se stvara dobro tlo za pojavu zaljubljenosti. Skoro je nemoguće biti opušten i zadovoljan a ne biti zaljubljen. Ako nemate emotivnog partnera ili onaj koga imate Vas ne ispunjava u potpunosti, postoji velika vjerovatnoća da ćete se u toku ljeta upustiti u novu ljubavnu vezu. Stanje u prirodi nas čini vedrijima, komunikativnijim, otvorenijima, fleksibilnijima, tolerantnijima, a to su uvijek najvažniji sastojci kada pričamo o početku ljubavne veze.

Ljudi obično „zažmure” i ne vide karakterne osobine partnera sa kojim su započeli ljubavnu vezu. U ljetnjem periodu to je još izraženije. Ni jedna ljubavna veza ne može da počne bez zaljubljivanja. A zaljubljivanje se uglavnom ne dešava dok su Vam „oči otvorene”. Zaljubljenost i mašta idu zajedno. Ruku pod ruku. Mašta sve čini ljepšim. I koliko god lijepo bilo jednog momenta dođe trenutak da se moramo vratiti u realnost. Priznavanje činjenice da smo se prepustili maštanju može biti ključna u prevazilaženju eventualnog bola usljed mogućeg zaljubljivanja u pogrešnu osobu. Naime, priznavanje sopstvenih slabosti je onoliko teško koliko ima i oslobađajući efekat. Što je osoba starija sve je teže sebi priznati lakomislenost, grešku ili ne daj Bože djetinjariju kao što je maštanje. Prihvatanje činjenice da zaljubljivanje nema starosne granice i da mašta nije karakteristika dječije glave već životni sastojak svakog čovjeka, bez obzira na pol, godine i obrazovanost, umnogome može pomoći da sebi objasnimo da je vrijeme za maštanje prošlo i da je vrijeme da krenemo dalje. Prihvatanje činjenice da je mašta dio našeg bića i da nas čini kvalitetnijima, a ne da predstavlja slabost ličnosti, pomaže da se suočimo i sa negativnim posledicama maštanja i da bez većih potešoća prevaziđemo poneka razočarenja. Emocionalno zrela osoba, uglavnom, nema problem sa prihvatanjem da ljetnje ljubavi ne moraju imati lijep završetak, iako su počele izrazito lako i obećavajuće.

Često čujemo da su djevojke sklone da započnu vezu sa „predatorom”.

U takvoj postavci „predator” je okarakterisan kao nešto negativno. Mora li biti? Nisu li muškarci lovci po prirodi ili kultorološkoj dužnosti? Vaspitavamo li mi naše sinove da kad vide djevojku koja im se dopadne da je „napadnu” ili da mirno čekaju u nekom ćošku, pa ako im ona sama dođe – dobro je? Mišljenja sam da su muškarci predatori u najljepšem mogućem smislu. Taj negativni kontekst javlja se od strane ženskog svijeta koje su sklone da šalju zbunjujuće signale. Vjerovatno zato što su i one same zbunjene, emotivno i/ili seksualno nezrele. Lijepo vaspitan predator uglavnom jako dobro razumije signale koje mu šalje zainteresovana strana i uglavnom veoma adekvatno na te signale reaguje. Naravno, iznoseći ovo mislim samo na mentalno zdravi dio populacije. Ako ste u prilici da ljubavnu vezu započinjete sa osobama koje imaju devijantna ponašanja prema bilo kojoj sferi (psihičkog, moralnog, tjelesnog) i za to pokušavate da okrivite ljetnju opuštenost ili nečiju predatorsku prirodu, možete biti sigurni da ste u zabludi. Neki drugi porivi Vas tjeraju u disfunkcionalno ponašanje. Nije tu kriva opuštenost u ljetnjem periodu niti postojanje nečeg zločestog u muškom svijetu.

Ponekad, zbog osjećaja koje donosi lijepo vrijeme, odluke mogu biti pogrešne. Ljubavne veze započete na odmoru nerijetko su osuđene na propast jer su partneri iz različitih gradova, a nekada i iz različitih država. Zato je možda i legitimno pitanje šta se krije u pozadini odluke da neko uđe u takvu vrstu odnosa, iako je svjestan da takve ljubavi uglavnom završavaju neslavno. Ali, tada pitam ja, ima li recepta za slavni završetak? Da li ako započnete vezu sa kolegom sa posla ili osobom iz istog kvarta garantuje da ćete živjeti zauvijek voljeni i srećni? Moj recept za slavni završetak je: zaljubljenost u početku, leptirići u stomaku dok pričate i držite se za ruke, vatromet u glavi pri prvom poljupcu, otvorena komunikacija kod različitih mišljenja, sličnost u stavovima, kulturološka kompatibilnost, spremnost na adaptaciju i usklađivanje sa burom koju život donosi svakoj vezi, bez obzira gdje joj bio početak. Mišljenja sam da nikad ne znamo kako će se nešto završiti. Jedino što imamo sigurno to je nada. Nada je u pozadini odluke. Nada da će ovog puta potrajati. Da će zaljubljenost potrajati i izrasti u ljubav za kojom svi toliko čeznemo.

Ako sebe posmatrate kao nepogrešivo i savršeno biće koje je uvijek racionalno i emotivno uravnoteženo, ljetnji period za Vas će biti pravo mučenje. Ali ako ste, kojim slučajem, svjesni svoje nesavršenosti, ukoliko živite život bez tenzija, moranja, već se vodite željama i težnjama, svaka ljubavna veza, isto kao prijateljska, donijeće Vam novu spoznaju o sebi samome. Upoznati sebe, obogatiti svoje iskustvo, steći male ili velike životne mudrosti je bogatstvo koje se novcem ne može kupiti. Ukoliko ste to nesavršeno biće, kojim ljeti više vladaju emocije i tjelesni impulsi, mala je vjerovatnoća da ćete odoljeti manjku garderobe i višku hormona koji se pod uticajem sunca nagomilavaju. Budite oprezni. Vodite računa da se ne upuštate u veze koje mogu imati neželjene fizičke i tjelesne (zdravstvene) posljedice. A u psihološkom smislu, imate moj vjetar u leđa. Nikad poraz, to je samo lekcija.

Radmila Stupar Đurišić rođena je u Novom Sadu 19179. godine. Diplomirala je na odsjeku za psihologiju 2001. godine, prva u generaciji. Udala se 2002. godine i postala Podgoričanka sa mjestom prebivališta na Zabjelu u Ulici 27. marta. Taj stan je još uvijek u vlasništvu porodice Đurišić. Privatnu praksu otpočinje 2009. u ambulanti Anima Medika na Zabjelu, gdje je i danas možete naći. Ime Minja Psihološkinja nastalo je usled potrebe pojavljivanja u dječijim emisijama i ubrzo je postalo sinonim za razdraganu psihološkinju koja uvijek ima spreman odgovor koji ne plaši nikoga i koji se ne plaši nikoga. Duh Zabjela, neustrašiv, ponosan, svojeglav, samostalan, sličan je njenoj energiji i filozofiji života. Ima muža, troje djecek, jednog psa, četiri knjižice i svoju igračku. Kao psiholog kognitivno-bihejvioralnog psihoterapijskog usmjerenja, evaluator u obrazovnom procesu i sudski vještak za oblast psihologije, u budućnosti će odgovarati na pitanja čitalaca Glasa Zabjela. Pitanja možete slati na: radmila.stupar.djurisic@gmail.com

Kolumna je prvi put objavljena u trećem broju časopisa Glas Zabjela, maja 2017. godine.

Ako već niste, pročitajte i prethodnu kolumnu Radmile Stupar Đurišić.