Jedan od važnih aspekata društva jeste i njegovo pravno uređenje. Da bismo najbolje razumjeli međuljudske odnose i njihov status pred zakonom, potrebna nam je pravna edukacija. Na taj način ćemo imati svijest o tome kakve posledice sa sobom nose promjene u odnosima a i u društvu. U tome će nam pomoći nova kolumna koja se bavi pravnim savjetovanjem i opismenjavanjem, odnosno njen autor – advokat Slobodan M. Đurišić.
Porodični odnosi i brak u Crnoj Gori uređeni su Porodičnim zakonom, kojim je na sveobuhvatan način regulisana ova veoma važna oblast ljudskih odnosa od izuzetnog značaja za društvo.
No, i bez obzira na to, u životu porodice i bračnih drugova nije uvijek onako kako to nalažu propisi i njihove želje i nastojanja, tako da veoma često dolazi do nesporazuma lične prirode, kao i imovinske, a koji se veoma nepovoljno odražavaju na djecu i ukupne porodične odnose.
Iako je brak, kao zajednica života muškarca i žene osnova porodice, u koju muškarac i žena ulaze saglasnošću volja, ipak u braku nastaju problemi koji uzrokuju ozbiljno i trajno poremećene odnose zbog kojih se ne može ostvariti svrha braka.
Upravo ovi ozbiljno i trajno poremećeni odnosi „uslov” su za eventualno pokretanje postupka za razvod braka, koji je jedan od načina za prestanak braka. Svakako je jasno a i poznato u javnosti da brak, osim razvodom, prestaje smrću bračnog druga (odnosno supružnika), proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim i poništenjem.
Kako je razvod najčešći način prestanka braka, ukazujemo na postupak razvoda braka.
Dakle, razvod braka može se tražiti Predlogom za sporazumni razvod ili tužbom. U oba slučaja postupak se pokreće pred nadležnim Osnovnim sudom, koji će u parničnom postupku (bez prisustva javnosti koja je isključena) donijeti odluku.
Postupak pokrenut tužbom okončaće se po završetku postupka posredovanja, odnosno medijacije, koja predstavlja pokušaj da bračni supružnici urede svoje odnose na obostrano prihvatljiv način koji bi omogućio nastavak zajedničkog života. Međutim, malo je slučajeva u praksi da se postupak razvoda braka završi uspješnom medijacijom, što svakako nije dobro i ukazuje da su odnosi bračnih drugova koji traže razvod ozbiljno i trajno poremećeni.
Dok razvod braka u kojem nema djece ne izaziva neke posebne i vidljive posledice (mada ih može biti i pri takvom razvodu) to razvod braka sa djecom najčešće ima posledica na djecu i njihov razvoj, jer su, u najvećem broju slučajeva, u pitanju maloljetna djeca, uzrasta do 14 godina.
Bračni supružnici, kao parnične stranke pred sudom, najčešće i ne spore ispunjenost uslova za razvod braka, ali „pravi pakao” nastaje u „borbi za djecu”, odnosno, kome će sud povjeriti djecu na vršenje roditeljskog prava. Iako oba bračna supružnika žele da upravo oni dobiju to pravo, pri čemu najveću upornost najčešće pokazuje žena (kao majka), sudovi svakako, veoma pažljivo pristupaju ovoj odluci, pri čemu konsultuju nadležne specijalizovane službe.
Pri odluci kome od roditelja povjeriti dijete na vršenje roditeljskog prava sudovi polaze od najboljeg interesa djeteta pri čemu prioritetno od: prava djeteta, mišljenja i želje djeteta, uzrasta, razvojnih sposobnosti i drugih ličnih svojstava, potrebe zaštite zdravlja i života djeteta, potrebe fizičkog, emocionalnog, obrazovnog, socijalnog i drugog razvoja, potrebe očuvanja stabilnosti i kontinuiteta odnosa sa roditeljima, kao i drugih okolnosti i stanja koja mogu da utiču na dobrobit djeteta.
Pri izloženom, bez dileme, nameće se kao opredeljujući uput, (za odluku suda kome povjeriti dijete na roditeljsko staranje), čl. 24 Zakona o izmjenama i dopunama porodičnog zakona, koji propisuje „u slučaju spora u pogledu vršenja roditeljskog prava nad djetetom, sud donosi odluku u skladu sa željom djeteta, osim ako je to suprotno njegovom najboljem interesu.”
Kao što je očigledno, sud, uvažavajući volju djeteta, provjerava da li je to u njegovom najboljem interesu.
Kako je vidljivo iz izloženog, prethodno pomenuta „borba za djecu” u potpunosti je ograničena zakonskim uputima i uslovima, tako da konkretni slučajevi razvoda braka, koji se razlikuju svaki međusobno ne mogu ovdje biti pomenuti iz razumljivih razloga.
Svakako je jasno da se i pri razvodu braka (kada je već neminovan) najveća pažnja pridaje djeci, koja imaju pravo da uvijek izraze svoje mišljenje o svim pitanjima koja ih se tiču, a da roditelji i ostala lica koja se staraju o djeci, moraju mišljenju djeteta posvetiti dužnu pažnju, u skladu sa godinama života i zrelošću djeteta.
Ovaj tekst ukazuje samo na najznačajnije pitanje – djecu, ali tu su i imovinska i druga pitanja koja nastaju nakon razvoda braka, o čemu ćemo drugom prilikom.
