Mogu li naučiti kako da budem srećan?

Ljetnje ljubavi - oprez i nada
Radmila Stupar Đurišić, psiholog

Pitanje potpuno na mjestu ako znamo da vrijedan i radan čovjek sve može naučiti, a važnost osjećaja sreće potkrepljujemo čijenicom da je njeno postojanje najbolji pokazatelj uspješnosti. U ovom našem okruženju, koje često ne nudi potvrdu kvaliteta dati tačan odgovor na pitanje je pravi izazov.

Mogu li zamoliti da se zamislite kako stojite ispred velike količine hrane poslužene na švedskom stolu? Gledate i vidite da se nudi sve i svašta. Sve se nudi, sve je tu na dohvatu ruke, ali… Nekako u početku javlja se sramota da se uzme bilo šta, a da smijete priznati rekli bi da želite sve. Jel tako? Naravno. Ne brinite. To je posljedica zdrave ambicije.

Kada malo razmislite, utvrdite da ne možete sve ni pojesti, ma koliko bili gladni, pa Vas onda sramota što ste tako halapljivi, nezasiti ili kakvi god, pa onda odlučite da odustanete od posluženja. Jel’ tako? Naravno. Ne brinite. To je posljedica vaspitanja. Srećom, neko hrabriji od Vas ipak krene da uzima nešto sa stola i kada vidite da se zadovoljno smješka ohrabrite se, pa i Vi krenete da se poslužite.

Znate li kako odabirate šta uzimate?

Na stolu ima svega. Ako znate da nešto i ne volite, onda Vam je malo lakše da suzite izbor. Pogledate li ljude oko sebe vidjećete da svako na svoj tanjir stavlja različitu kombinaciju vrste i količine hrane. Vidjećete one koji odabiraju po malo od svega. Vidjećete one koji natrpaju taj tanjir pa sve ispada. Vidjećete one koji se posvete samo kolačima, ili samo mesu ili samo povrću. Ukoliko im hrana bude prijala vrlo rado će ulaziti u diskusiju objašnjavanja kako je njihov odabir najbolji mogući. Čak će neki pretjerivati i tvrditi da je njihov izbor jedino valjan. One osobe kojima hrana ne bude prijala rijetko će priznati da su oni krivci za loš osjećaj. Velika većina nezadovoljnih biće veoma raspoložena da za neuspjeh okrivi kuvara, konobara, ketering, proizvođača.

Postizanje osjećaja sreće je slično ovom traganju za idealnim obrokom. Treba imati na umu da svaka osoba zahtijeva pojedinačnu kombinaciju sastojaka koji će doprinijeti da se on ili ona osjećaju najbolje moguće. Sreća mora biti Vaša kombinacija bitnih i nebitnih elemenata. Isto kao što je i savršen obrok kombinacija sastojaka koje Vama u tom momentu najviše odgovaraju.

Ono što je jako važno jeste uvidjeti da se Vaša kombinacija stalno mijenja. Ukoliko idete do švedskog stola svakoga dana u periodu od godinu dana vjerovatno ćete se svaki put vraćati sa drugačijom kombinacijom hrane.

Nekad će Vam se desiti da ste napravili pogrešan izbor i imate mogućnost da ponovo priđete stolu pa ćete uzeti novi tanjir. Ako ste vještiji, zamijenićete samo one namirnice koje Vam ne prijaju, nećete odbaciti one dopadljive.

Ako ovu vrstu ponašanja pokušate da prepoznate u Vašem načinu življenja, imate velike šanse da naučite kako da budete srećni.

Svaki čovjek je priča za sebe. Svi smo slični, ali razlozi unutrašnje sreće su posebni i jedinstveni za svakog čovjeka posebno. Upoznajte sebe. To je najteži, ali i najsigurniji put ka učenju kako biti srećan. Težak je to put jer se svakodnevno pomalo mijenjamo. Životne situacije nam donose nova znanja koja mijenjaju naše Ja. Proces upoznavanja sebe traje čitav život. Tom putu nema kraja, ali biti na njemu siguran je smjer ka sreći.

Sreća se krije u stvarima koje volimo, ali ne u onima koje volim ja ili neko drugi. Sreća se krije u stvarima koje Vi volite. Tačnije, u onome zbog čega to volite! Ako ne znate šta volite, onda počnite da tražite odgovor šta ne volite i zbog čega to ne volite. Tako će se polako pojavljivati mišljenja, a kasnije i stavovi za koje možda i nijeste znači da su dio Vaše ličnosti. Stalno preispitujte svoje volim i ne volim. Iznenadićete se koliko se tokom godina mijenjamo.

Jedini način da ispravno rasuđujete o tome da li je posao, veza sa drugim ljudima, odabir zanimanja ili bilo koja druga odluka, dobra za Vas, jeste da budete svjesni svojih stavova i da oni budu prihvaćeni Vašim srcem.

Volite svoje stavove. Ne dajte ih. Mišljenja su prolazna stvar. Pod uticajem su dnevnih zbivanja. Ne trošite puno vremena na njih. To ćete shvatiti dok analizirate volim/ne volim.

Samo je stav trajna stvar. Upoznajte svoje stavove. Možda su neki pogrešni i kao takvi u stvari razlog neke nesreće. Nemojte trošiti vrijeme i riječi da okrivite druge za Vaše neuspjehe.

Morate biti iskreni prema sebi. Jedino onda kada budete imali hrabrosti i smjelosti da slušate svoj unutrašnji glas, imaćete šansu da napravite svoju formulu sreće.

Ono što će Vam na putu traženja definicije sreće jako pomoći jeste činjenica da život ne donosi greške nego lekcije! Put do spoznaje istinskog zadovoljstva i sreće uvijek ide nekako uporedo sa bolnim i neprijatnim situacijama.

Ne odustajte! Nikad!

Nema te loše stvari koja Vas smije zaustaviti. Ma koliko bilo strašno, izvucite pouku, zapamtite je i krenite dalje!

Imate pravo na svoje lekcije, jer imate pravo da budete srećni! Ponekad, na putu do ostvarenja svoje sreće, treba da se urade i neke male stvari koje Vas neće činiti srećnim. Ovo se zove plaćanje cijene uspjeha unaprijed. Ovi koraci Vas ne čine direktno srećnijima, ali sreća koju ćete dobiti ostvarenjem svoga cilja, biće u toj mjeri zadivljujuća da će potpuno prevazići privremene neugodnosti i nezadovoljstva koja ste imali na svom putu.

DA SE LAKŠE ZAPAMTI:

Za sreću je potrebno dobro poznavanje sebe.

Sreća je promjenljiva jer se čovjek stalno mijenja.

Bolje je slušati razum, ali sreća dolazi kada slušate srce.

Ne postoje greške, samo lekcije koje moramo savladati.

Imate pravo da budete srećni.

Borite se za svoju sreću danas i od danas zauvijek!

 

Radmila Stupar Đurišić rođena je u Novom Sadu 19179. godine. Diplomirala je na odsjeku za psihologiju 2001. godine, prva u generaciji. Udala se 2002. godine i postala Podgoričanka sa mjestom prebivališta na Zabjelu u Ulici 27. marta. Taj stan je još uvijek u vlasništvu porodice Đurišić. Privatnu praksu otpočinje 2009. u ambulanti Anima Medika na Zabjelu, gdje je i danas možete naći. Ime Minja Psihološkinja nastalo je usled potrebe pojavljivanja u dječijim emisijama i ubrzo je postalo sinonim za razdraganu psihološkinju koja uvijek ima spreman odgovor koji ne plaši nikoga i koji se ne plaši nikoga. Duh Zabjela, neustrašiv, ponosan, svojeglav, samostalan, sličan je njenoj energiji i filozofiji života. Ima muža, troje djecek, jednog psa, četiri knjižice i svoju igračku. Kao psiholog kognitivno-bihejvioralnog psihoterapijskog usmjerenja, evaluator u obrazovnom procesu i sudski vještak za oblast psihologije, u budućnosti će odgovarati na pitanja čitalaca Glasa Zabjela. Pitanja možete slati na: radmila.stupar.djurisic@gmail.com

Kolumna je objavljena u prvom broju časopisa Glas Zabjela, januara 2017. godine