Manipulatori – kako sa njima?

Ljetnje ljubavi - oprez i nada
Radmila Stupar Đurišić, psiholog

Velika oduševljenja rađaju velika razočaranja. To najbolje znaju osobe koje čistog i otvorenog srca u svoj život puštaju nove slatkorječive ljude koji očaravaju na prvi pogled i ne sluteći da će im takva prijateljstva nekada prisjesti. Naravno, ovo se ne događa uvijek, ali turbulentno vrijeme u kome živimo pokazuje da ima sve više manipulatora, ljudi sa stotinu lica koji koriste naivčine i dobričine za ostvarenje svojih skrivenih ciljeva.

Žrtva manipulatora je najčešće osoba koje prema njemu gaji osjećanja koja su iskrena i jaka; uglavnom je tu dominantno osjećanje ljubavi. Ljubav, kao najdivnije osjećanje je ujedno i najopasnije ukoliko ga neko upotrijebi protiv nas. Ljubav zasljepljuje, ljubav nas čini nejakim da jasno uviđamo činjenice, ljubav nam zamućuje sposobnost da donosimo racionalne zaključke. Ljubav nas čini i naivnim i nezrelim, a kad to neko koristi protiv nas onda nas ta ljubav čini žrtvama, a da mi toga nismo ni svjesni.

Žrtve manipulatora mogu biti sve one osobe koje su spremne da zarad nečije tuđe sreće i zadovoljstva sklone svoje potrebe u stranu na jako dug vremenski period, možda čak i zauvijek. Smatra se da je žrtva manipulatora nezrela i naivna. Nezrela je svaka ona osoba koja uprkos svom znanju, godinama i statusu dozvoljava da emocije upravljaju njenim ponašanjem. Naivna je svaka ona osoba koja misli da će konstantnim činjenjem ustupaka i pomjeranjem donjeg praga tolerancije izgraditi kvalitetnu bračnu, porodičnu ili prijateljsku vezu.

Ljubav čini da osoba ne vidi da konstantno čini ustupke. Ne uviđa da nikad ne postaje bolje. Žrtve najčešće gledaju očima iz kojih izlazi pozitivna emocija, pa ne primjećuju da druga strana nije ,,odraz u ogledalu”. Jako često u manipulatoru ima malo čak i stabilne strukture, da ne kažem zdrave mentalne, jer u korijenu potrebe za manipulacijom leži poremećaj ličnosti ili psihopatska struktura ličnosti manipulatora. Iz tog korijena izlazi i potreba za dominacijom, ali i koristoljublje, i osveta, i umišljenost o sopstvenoj vrijednosti i veličini. Iz korijena psihološkog ili psihijatrijskog poremećaja izlazi ono što mi iz ponašanja manipulatora tumačimo kao razloge za određeno ponašanje. Ponašanje čovjeka je naučena radnja. Nastalo je kao posljedica mnogih životnih interakcija između osobina ličnosti sa jedne strane i granica i sloboda koje društvo i pojedinci u okruženju ličnosti postavljaju.

Manipulator je nastao u takvoj interakciji gdje su se granice ,,smijem – ne smijem” stalno pomjerale, u zavisnosti od toga koliko je on sam bio uporan da istraje na zahtjevu za tim pomjeranjima, a bio je okružen ljudima koji su bili slabi u odbrani tih granica.

Manipulatore je teško odmah i u startu prepoznati. Ali, ono što se brzo može prepoznati je prevara, odnosno da neka osoba hoće da vas prevari, ali sada ne govorimo o tome. Prevara i manipulacija, koliko god sličnosti imaju, nijesu ista stvar.

Manipulator je maliciozan i nema dobit kakvu biste u realnim, da ne kažem normalnim okvirima, očekivali kada razmišljate da neko hoće da iskoristi vašu ili naivnost ili spremnost da učinite neki ustupak. Manipulatori jedinu korist imaju u tome da su se lično sklonili da ne urade nešto, odnosno da neko nešto drugo uradi umjesto njega. Takođe, manipulatora motivišu njegova zloba, pakost, podmuklost, lukavstvo ili jednostavno nevaljalstvo, pa nerijetko njihove akcije i nemaju realno objašnjenje. Prevarant ima cilj, a manipulatoru je cilj sama manipulacija. Manipulator ne barata istinom, protiv njega se ne možete boriti istinom. Manipulator nikad neće priznati manipulaciju. Prevarant hoće, jer je imao jasan cilj i zna da li je u tome uspio ii ne.

Manipulator je uvijek, po njegovoj priči, žrtva ili drugih ljudi ili nesrećnih okolnosti. Manipulator bi uvijek nešto htio da uradi za sebe ili druge, ali nekako uvijek ne može jer je, ne svojom krivicom, bio spriječen. Manipulatori su kadri učiniti da vi, koji postavljate pitanje zašto nešto nije urađeno, snosite najveći teret emocije koja se pojavi poslije rečenica ,,sram te bilo što pitaš”, ,,zar ne vidiš kako mi je loše”…

Potreba i težnja za manipulacijom nijesu dio normalne strukture ličnosti i ako uspijete da sklonite pretpostavku da nijesu svi ljudi dobri i zdravi, bez obzira koliko ste dobri i bliski sa njima, možda imate veliku šansu da brzo primijetite manipulatora. Ipak, u startu ne vjerujem da to iko može, jer mi bi trebalo da živimo sa pozitivnom percepcijom o svijetu i ljudima oko nas. Zamislite kako bismo svi mi živjeli kada bismo u nove kontakte ulazili sa pretpostavkom da svijet nije divno mjesto gdje žive divni ljudi? Nemojte ići tim putem, pa i po cijenu da nekad budete izmanipulisani! Trudite se samo da ne postanete trajna žrtva manipulatora.

Valjalo bi reći da se ponekad svi znamo ponašati manipulativno, jer nam takvo ponašanje u nekim situacijama donosi korist. Najčešće koristimo isti obrazac ponašanja u istim i sličnim situacijama kada želimo da postignemo identičan uspjeh. Samosvjesnost i samopouzdanje, pozitivna slika o sebi i svojim sposobnostima učiniće da, kako vrijeme prolazi, ipak pobjede na raznim poljima ostvarujemo na osnovu realnih kompetencija i tu manipulatorskom ponašanju uglavnom biva kraj.

Kada je manipulator neko ko je dio porodice ili neko sa kim imate neraskidive poslovne veze, postavljanje granica i nepokolebljiv stav da nećete dozvoliti da posustanete pri molbama, zahtjevima da ipak promijenite neke odluke može pomoći da manipulator promijeni odnos prema vama. Manipulatorski odnos je navika ponašanja i kao takva može se mijenjati. Jedini problem, ali nimalo mali, je da što je navika duže trajala teže ju je prekinuti ili promijeniti.

Uvijek je bezbolnije rješenje prekinuti sve kontakte sa takvom osobom. Svojim klijentima često znam reći: ,,Na planeti ima nekoliko miliona ljudi približnih interesovanja, mišljenja i stavova kao što su Vaši, pa zar morate baš sa jednom ovakvom, manipulatorskom osobom da se družite?! Sigurna sam da možete naći nekog ko će Vas i Vaše vrijeme cijeniti i poštovati više i da ćete se u prisustvu takve osobe osjećati vrijednije, srećnije, ispunjenije i kvalitetnije.”

Moj savjet je da ne mijenjajte manipulatora, mijenjajte svoju želju da budete u njegovom prisustvu ne obazirući se na ljubav, simpatiju ili dopadanje koje osjećate prema njemu.

Kolumna je objavljena u drugom broju časopisa Glas Zabjela, marta 2017. godine

Ako već niste, pročitajte i prethodnu kolumnu Mogu li naučiti kako da budem srećan?

Radmila Stupar Đurišić rođena je u Novom Sadu 19179. godine. Diplomirala je na odsjeku za psihologiju 2001. godine, prva u generaciji. Udala se 2002. godine i postala Podgoričanka sa mjestom prebivališta na Zabjelu u Ulici 27. marta. Taj stan je još uvijek u vlasništvu porodice Đurišić. Privatnu praksu otpočinje 2009. u ambulanti Anima Medika na Zabjelu, gdje je i danas možete naći. Ime Minja Psihološkinja nastalo je usled potrebe pojavljivanja u dječijim emisijama i ubrzo je postalo sinonim za razdraganu psihološkinju koja uvijek ima spreman odgovor koji ne plaši nikoga i koji se ne plaši nikoga. Duh Zabjela, neustrašiv, ponosan, svojeglav, samostalan, sličan je njenoj energiji i filozofiji života. Ima muža, troje djecek, jednog psa, četiri knjižice i svoju igračku. Kao psiholog kognitivno-bihejvioralnog psihoterapijskog usmjerenja, evaluator u obrazovnom procesu i sudski vještak za oblast psihologije, u budućnosti će odgovarati na pitanja čitalaca Glasa Zabjela. Pitanja možete slati na: radmila.stupar.djurisic@gmail.com